Tema suvremene hrvatske javne plastike u posljednjih dvadesetak godina zauzima više prostora u političkim kolumnama dnevnih novina, nego u kritičarskim interpretacijama. Često na rubu skandala, odnosno sukoba između odluka političkih moćnika i stručnih sudova, spomenička situacija na našim ulicama i trgovima označena je etiketom vrlo upitne kvalitete, za razliku od prethodnih razdoblja.
Ovoga ljeta „otkriveni" spomenik poginulim braniteljima u Domovinskome ratu s područja Karlovca svjedoči da iznimke itekako postoje, i to upravo na području najsloženije problematike spomeničke skulpture.
Poput okrnjene školjke, spiralni oblik spomen-obilježja braniteljima u Šibeniku također prenosi jasna značenja pokreta poklona i zahvale prema njihovoj golemoj žrtvi. Natkriveni prostor koji nastaje unutar te zavijene forme odnosi se, dakako, na zaštitničko sklapanje dlana ili školjke, a naborana površina asocira na ratna razaranja i rane. Karlovački je spomenik monumentalniji, mnogo veći zahvat u urbani prostor, tako da je bilo potrebno primjereno arhitektonsko-urbanističko uređenje trga koje je uspješno realizirao ured 2+ (Damira i Judite Ljutić). Prepoznatljivi simboli četiri karlovačke rijeke, četiri vrpce duge četrdesetak metara, nakon horizontalnog mirnog i valovitog toka podižu se uvis, poput brane prema jugoistočnoj strani odakle je grad tijekom rata bio najžešće napadan. Treba li uopće objašnjavati simboliku rijeke za ljudski život ili podizanje prema nebu? Karlovački je spomenik izrađen od nehrđajućeg čelika, pa tako površina upija svjetlo i odraze okoliša, što mu daje posebnu kvalitetu transparentnosti. Naizmjeničnom pokrenutošću metalnih vrpci Korkut prenosi dinamične pokrete valova uzburkanih i nemirnih tokova rijeka (i života), te tako stvara osobito intrigantnu prostornu vrijednost.
Izvor: Pogledaj.to
