Proces prilagodbe hrvatskog zakonodavstva zakonodavstvu o građ­evinarstvu EU bio je dug, trajao je oko 10 godina, pa promjene koje će nastupiti pristupanjem 1. srpnja iduće godine najvećim dijelom nastat će zbog promjena koje su u tijeku u Europskoj uniji.

Nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju za sve sudionike u gradnji i proizvođ­ače građ­evnih proizvoda nastaju određ­ene promjene za koje se moramo pripremiti. Proces prilagodbe hrvatskog zakonodavstva zakonodavstvu o građ­evinarstvu EU bio je dug, trajao je oko 10 godina, pa promjene koje će nastupiti pristupanjem 1. srpnja iduće godine najvećim dijelom nastat će zbog promjena koje su u tijeku u Europskoj uniji. Proces je stalan i dinamičan, na što se moramo naučiti jer sva nova tehnička i druga znanja u Europskoj uniji primjenjuju se vrlo brzo u zakonodavstvu. Svi sudionici u gradnji i proizvođ­ači građ­evnih proizvoda, odnosno tijela koja sudjeluju u potvrđ­ivanju sukladnosti gra­đevnih proizvoda, već niz godina, primjenjujući nacionalno zakonodavstvo, primjenjuju zakonodavstvo Europske unije i europske norme.

ZAKONODAVSTVO EU

Europska unija po definiciji je jedinstvena nadnacionalna integracija europskih demokratskih zemalja okupljenih radi zajedničkog promicanja mira i blagostanja. Osnovni cilj Europskih ekonomskih zajednica od samog početka bio je vezan uz proširenje gospodarske suradnje na nova područja i uspostavu carinske unije.

Gospodarska suradnja je, pak, temelj za daljnju i dublju zajednicu me­đu narodima, put za uspostavu jedinstvenog tržišta te nova područja, me­đu kojima su na prvom mjestu zaštita okoliša, istraživanje i razvoj, ekonomska i socijalna kohezija. Osnovno načelo EU-a slobodan je protok robe, usluga i kapitala. Da bi se ostvarili ti ciljevi, EU donosi razne akte, primjerice uredbe, direktive, odluke, rezolucije, preporuke i priopćenja. Uredbe, direktive i odluke pravno su obvezujuće za države (zemlje) članice, tako da se transponiraju u nacionalno zakonodavstvo.

Nakon Lisabonskog sporazuma, uredbe koje donosi Europski parlament i Vijeće obvezujuće su u cijelosti i bez izmjena te se izravno primjenjuju u svim državama članicama. Na temelju načela novog pristupa (engl. New Approach, 1985. godine), odnosno Rezolucije Vijeća iz 1985. godine o novom pristupu i tehničkoj harmonizaciji i normama, donose se europske norme, neke od njih su harmonizirane (usklađ­ene). Zakonodavstvo Republike Hrvatske dugi se niz godina, više od 10, usklađuje sa zakonodavstvom EU. Nakon dana pristupanja, uredbe su potpuno obvezujuće za sve države članice i moraju se izravno primijeniti i u Hrvatskoj. Direktive definiraju rezultate koji se žele postići, a metode provedbe ostaju i dalje izbor države članice, dok su odluke obvezujuće samo za one na koje su upućene.

Od 1. srpnja 2013. svi akti EU bit će dostupni i na hrvatskom jeziku (hrvatski je 24. službeni jezik EU) na adresi www.EUR-Lex.europa.eu. Europske norme preuzimaju se izravno u hrvatski sustav norma kao HRN EN XXXX, a ako nisu harmonizirane, mogu imati i nacionalne dodatke. Svi akti koji su doneseni podložni su promjenama ovisno o nacionalnim interesima i zahtjevima nakon usklađ­ivanja sa zakonodavstvom EU i promjenama koje nastaju u europskom zakonodavstvu. Hrvatske norme mijenjaju se ovisno o promjenama europskih norma, a donose se i izvorne hrvatske norme kojima se ure­đuju odredbe vezane uz nacionalne interese, zahtjeve i nač‑ela.

SLOBODAN PROTOK ROBE

Umjesto Zakona o prostornom ure­đenju i gradnji, pripremaju se dva zakona – zakon o prostornom uređ­enju i zakon o gradnji u koji će se, međ­u ostalim, unijeti promjene vezane uz temeljne zahtjeve (npr. novi sedmi temeljni zahtjev) u skladu s Uredbom (EZ-a) 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća koja propisuje uskla­đene uvjete trgovanja gra­đevnim proizvodima i ukida Direktivu Vijeća 89/106/EEZ. Za Zakon o građevnim proizvodima priprema se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o građevnim proizvodima i Uredba o gra­đevnim proizvodima za prijelazno razdoblje do 1. srpnja 2013., koju donosi Sabor RH. Od 1. srpnja 2013. poč‑inje primjena navedene Uredbe (EZ-a) 305/2011 i vjerojatno će se donijeti novi zakon o građevnim proizvodima za proizvode za koje ne postoje harmonizirane tehničke specifikacije (norme ili europska tehnička ocjena).

Zakon o tehničkim svojstvima proizvoda i ocjenjivanju sukladnosti: direktnom primjenom Uredbe (EZ-a) 764/2008, Uredbe (EC) 765/2008 i Odluke (EC) 768/2008 (sve akte donijeli su Europski parlament i Vijeće) od 1. srpnja 2013. vjerojatno će se mijenjati i ovaj zakon. Same odredbe neće biti bitno drugačije. Zakon o općoj sigurnosti proizvoda: relevantan je u odnosu na Direktivu 2001/95/EC o općoj sigurnosti proizvoda, ali se očekuju promjene vezane uz dio zakona koji se odnosi na opći pristup ocjenjivanju sukladnosti, koji je sada definiran Rezolucijom Vijeća iz 1989. godine, a koju će zamijeniti od 1. srpnja 2013. Uredba (EC) br. 765/2008.

Zakon o normizaciji: ne očekuju se promjene iako se zakon temelji na odredbama novog i općeg pristupa iz Rezolucije Vijeća iz 1985. i 1989. godine i Odluke Vijeća iz 1993. godine. Dijelovi koji se odnose na normizaciju nisu prema reviziji novog i općeg pristupa doživjeli promjene. Zakon o mjeriteljstvu: ne očekuju se promjene jer se direktive na kojima se temelji ne mijenjaju. Usluge projektiranja i stručnog nadzora moraju biti u skladu s dvije europske direktive: Direktivom 2006/123/EC o uslugama na unutarnjem tržištu i Direktivom 2005/36/EC o priznavanju stručnih kvalifikacija.

Odredbe direktiva transponirane su u Zakon o uslugama (NN 124/2009) i Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 124/2009). Zakon o uslugama primjenjuje se na usluge koje pružaju pružatelji usluga s pravom na poslovni nastan na teritoriju RH ili u državi ugovornici Ugovora o EGP-u. Donosi opće odredbe koje olakšavaju provo­đenje slobode poslovnog nastana pružatelja usluga i slobodu kretanja usluga, istodobno održavaju i visoku kvalitetu usluga.

Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija regulira pitanje priznavanja stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj radi poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi u Republici Hrvatskoj na temelju inozemnih stručnih kvalifikacija. Ujedno se osobama koje su stekle stručne kvalifikacije u jednoj od država članica jamči pristup istoj profesiji i ista prava prilikom obavljanja te profesije u drugoj državi članici kao i državljanima te države članice. Odredbe ovog zakona, iako se direktno u zakonu ne odnose na tu kategoriju zapošljavanja s obzirom da se temelje na Direktivi 2005/36/EC, bitne su i za razumijevanje uvjeta pružanja usluga naših građevinskih i drugih stručnjaka u državama članicama.

Od dana pristupanja RH u EU na osobe koje u RH žele obavljati određenu reguliranu profesiju prestaju se primjenjivati odredbe Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (NN 158/03 i 138/06), koje se odnose na priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija radi zapošljavanja u RH. U prijelaznim i završnim odredbama navodi se potreba usklađivanja Zakona o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji (NN 152/08, 49/11) s ovim zakonom. Promjena treba nastati i u dijelu teksta Zakona koji se odnosi na tijelo/upravu koja izdaje rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije. Za obavljanje poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja u svojstvu odgovorne osobe rješenje izdaje komora – misli se na Komoru arhitekata (HKA), Komoru inženjera građevinarstva (HKIG), Komoru inženjera strojarstva (HKIS) ili Komoru elektroinženjera HKIE. Prema prijelaznim i završnim odredbama navedenih zakona, zakoni su stupili na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama, osim odredaba dvadesetak članaka u svakom zakonu (točno navedenih) koje stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

PROMJENE ZA PROIZVOĐAČE

Sudionici u gradnji: investitori, projektanti, revidenti, izvođači i nadzorni inženjeri moraju poštivati i primjenjivati odredbe velikog broja zakona, podzakonskih akata i propisa koji su uglavnom podložni europskom usklađivanju. Dio koji nije podložan usklađivanju odnosi se uglavnom na gospodarenje prostorom i građenje (izvođenje). Projektiranje znatno ovisi o zakonodavstvu EU i europskim normama, a posebno građevni proizvodi (proizvodnja ili potvrđivanje sukladnosti). Jednako tako pružanje usluga (projektiranja i nadzora) mora biti usklađeno sa zakonodavstvom EU.

U području projektiranja konstrukcija dolazi do većih promjena koje će se primjenjivati temeljem izmjena i dopuna propisa. Propisi načelno predstavljaju nacionalne odredbe koje svaka država članica EU može donijeti za potrebe gradnje na svom teritoriju. Norme za projektiranje konstrukcija, eurokodovi, primjenjivat će se kao europske norme EN s nacionalnim dodacima (NA, engl. National Annex). Sada se eurokodovi primjenjuju kao europske prednorme (ENV) s nacionalnim dokumentima za primjenu (NAD, engl. National Application Documents), ali samo za pojedine vrste konstrukcija (betonske i zidane), a ostale se projektiraju u skladu s priznatim tehničkim pravilima (pravilnici, propisi i norme iz starog sustava).

Znači, promjene nastaju u sveobuhvatnoj primjeni eurokodova na sve konstrukcije i novim nacionalnim dodacima. Među ostalim odredbama, rabit će se najnovije karte izrađene baš za potrebe projektiranja (djelovanja potresa, snijega, vjetra, temperature). Eurokodovi (verzija EN) u državama članicama EU počeli su se primjenjivati od početka 2010. godine, različitom dinamikom u pojedinoj državi, a u RH predviđa se obvezna primjena od 1. siječnja 2013. stupanjem na snagu odgovarajućih izmjena u tehničkim propisima.

Hrvatske norme za proizvode, bilo da je riječ o preuzetim europskim normama ili izvornim nacionalnim normama, permanentno se mijenjaju. Europske norme u RH primjenjuju se na isti način kao u drugim državama članicama, nakon objave u službenom listu EU (Official Journal) svaka država članica donosi ih kao nacionalne norme, s nacionalnim dodatkom ili bez njega. Svaka promjena europske (harmonizirane ili neharmonizirane) norme posljedično izaziva promjene i u hrvatskim normama (HRN) prema pravilima europske normizacije, koju je usvojio Hrvatski zavod za norme (HZN) kao član CEN-a i CENELEC-a.

U projektiranju posebnu pažnju treba posvetiti i ispunjavanju novog temeljnog zahtjeva koji predstavlja dio problematike zelene gradnje. To je prvi dio zahtjeva zelene gradnje koji će se ozakoniti unošenjem sedmog temeljnog zahtjeva u Zakon o gradnji. To je samo početak donošenja zakonskih okvira i provedbe novih zahtjeva. Sedmi temeljni zahtjev (u Direktivi 89/106/EEZ postojao je naziv bitni zahtjev) odnosi se na održivu uporabu prirodnih izvora: “Građevina mora biti projektirana, izgrađena i srušena tako da je upotreba prirodnih izvora održiva i da je posebno zajamčena: (a) ponovna upotreba ili recikliranje građevine, njezinih materijala i dijelova nakon rušenja (b) trajnost građevine© upotreba sirovina i sekundarnih materijala u građevini u skladu s okolišem.”

IZVOĐENJE

Za sada, u donesenim harmoniziranim normama za proizvode ili Europskim smjernicama za tehnička dopuštenja (ETAG, engl. European Technical Approval Guidelines) neće se unositi svojstva koja mora imati proizvod da bi ispunio taj temeljni zahtjev. Nove donesene tehničke specifikacije to će sadržavati. Djelatnost izvođenja definirana je zakonima i propisima. Zakon o prostornom uređenju i gradnji u području izvođenja nužno ne mora doživjeti promjene, kao ni propisi za konstrukcije u kojima se daju odredbe za izvođenje (građenje). Promjene će nastati indirektno primjenom pravila slobodnog protoka robe, odnosno građevnih proizvoda.

Do 1. srpnja 2013. svi proizvodi koji se ugrađuju u građevinu moraju imati izjavu o sukladnosti koju izdaje proizvođač (u RH) ili ovlašteni zastupnik, odnosno uvoznik za sve ostale proizvode neovisno gdje su proizvedeni. Nakon 1. srpnja 2013. za proizvode iz država članica EU priznavat će se izjave o sukladnosti koje je izdao proizvođač, ali i dalje ostaju proizvodi iz trećih zemalja koji će se tretirati kao i prije 1. srpnja 2013. Odredbe koje su vezane uza samo izvođenje (građenje) u svim državama članicama jesu nacionalne odredbe, jednako kao i dobivanje suglasnosti za obavljanje djelatnosti građenja (licence). Građevine ostaju na tlu pojedine države, pa taj pristup ima smisla. Je li to baš najsretnije rješenje, pokazat će vrijeme. Predstavnici kapitala na tu temu u EU već pokreću brojna pitanja.

GRAĐEVNI PROIZVODI

Proizvodnja proizvoda i sustav potvrđivanja sukladnosti bitno ovise o usklađenom zakonodavstvu i europskim normama. Proizvodi i nakon 1. srpnja 2013. moraju biti u skladu s određenom europskom normom specifikacija za proizvod. Mijenja se cijelo okruženje ne samo za građevne proizvode, nego za sve proizvode. Novi pristup (engl. New Approach, 1985. godina) o novom pristupu tehničkom usklađivanju i normama (85/C 136/01) i Opći pristup (engl. Global Approach, 1989. i 1993. godine) o općem pristupu ocjeni sukladnosti, modulima za ocjene sukladnosti i pravilima za stavljanje i uporabu CE oznake sukladnosti namijenjenim uporabi u direktivama, doživio je značajnu reviziju.

Novi i Opći pristup revidiran je i donesene su dvije uredbe, Uredba (EZ-a) 764/2008 kojom se utvrđuju postupci povezani s primjenom određenih nacionalnih tehničkih pravila na proizvode koji se zakonito prodaju u drugoj državi članici, Uredba (EC) br. 765/2008 kojom se utvrđuju zahtjevi za akreditaciju i nadzor nad tržištem koji se odnose na stavljanje na tržište proizvoda te Odluka (EC) 768/2008 o općem okviru za stavljanje proizvoda na tržište. Puna primjena u državama članicama EU počela je od 1. siječnja 2010. (ne svi akti u isto vrijeme). Dijelovi Uredbe 765/2008 i Odluke (EC) 768/2008 ugrađeni su u Zakon o tehničkim svojstvima proizvoda i ocjenjivanju sukladnosti (NN 20/2010).

Nakon 1. srpnja 2013. u RH započet će direktna primjena navedenih akata s obzirom na to da su uredbe obvezujuće u cijelosti i izravno primjenjive u svim državama članicama. Akt koji mnogo značajnije djeluje na građevne proizvode je Uredba (EU) 305/2011 koja propisuje usklađene uvjete trgovanja građevnim proizvodima i ukida Direktivu Vijeća 89/106/EEZ za građevne proizvode. Uredba utvrđuje uvjete za stavljanje ili stavljanje na raspolaganje na tržište građevinskih proizvoda donošenjem usklađenih pravila iskazivanja svojstava građevinskih proizvoda u odnosu na njihove bitne karakteristike i upotrebu CE označavanja na proizvodima. Puna primjena Uredbe u državama članicama EU je od 1. srpnja 2013. godine, a dio od 24. travnja 2011. Uredba je obvezujuća u cijelosti i izravno primjenjiva u svim državama članicama. Ovaj datum primjene slučajno koincidira s datumom pristupanja RH u EU, što znači da će primjena početi i u RH istog datuma.

Uredba (EZ-a) 305/2011 donosi znatne promjene na koje se moramo pripremiti. U pripremi je Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o građevnim proizvodima i Uredba o građevnim proizvodima. Ti akti omogućit će primjenu dijela Uredbe koja je već sada u primjeni (prijavljena tijela, tijelo ovlašteno za postupak prijavljivanja tijela za tehničko ocjenjivanje). Što je bitno u Uredbi? Osim već navedenog sedmog temeljnog zahtjeva, uvedene su znatne promjene. Ideja revizije Direktive i donošenja Uredbe bila je stvoriti dokument u kojem će se razjasniti i pojednostavniti mnoge odredbe i kojima će se ojačati vjerodostojnost CE oznake za građevne proizvode.

Koliko se u tome uspjelo, pokazat će provedba. Za proizvođača važno je poznavanje nove procedure u kojoj se ocjenjuje i provjerava stalnost svojstva proizvoda, moguće jednostavnije procedure za mikropoduzeća (do 10 zaposlenih i promet do dva milijuna eura), izdavanje dokumenta novog naziva i sadržaja s težištem na objavljenim bitnim zna‑čajkama proizvoda i svojstvima barem jedne znač‑ajke za namjeravanu uporabu. Pojednostavnjena je i procedura donošenja Europskog dokumenta ocjene (sada Europsko tehni‑ko dopuštenje). Izjava o svojstvima (sada Izjava o sukladnosti) i CE oznaka prema Uredbi je zakonski obvezna. Eksplicitno se zabranjuju nacionalne oznake za svojstva koja su povezana s CE oznakom.

Za tijela koja sudjeluju u potvrđivanju kao treća strana definirani su novi zahtjevi kao i za tijela za tehničku ocjenu. Akreditacija se snažno preporučuje, nije obvezna. Nacionalna tijela o tome mogu donijeti svoj stav. Postavlja se pitanje koliko novih zakonskih odredaba očekujemo pristupanjem Hrvatske u EU. Dosta, ali smatramo da izmjene i dopune sadašnjeg zakonskog okvira koje se provode mogu dati kvalitetne i jednostavne odredbe za sve koji ih trebaju primjenjivati. Treba ipak istaknuti da je najveći dio europskog zakonodavstva koji se odnosi na graditeljstvo zaživio u RH. Promjena će uvijek biti jer je zakonodavstvo dinamično tkivo koje se stalno mijenja ili dopunjuje u skladu sa saznanjima iz znanstvenog, stručnog i iskustvenog segmenta.

Izvor. Business.hr, Webgradnja