Urbana vertikalna farma – ma koliko god izazovno zvuči, nije ni blizu novi pojam. O toj se ideji počelo raspravljati još 50-ih godina prošlog stoljeća, no jedna je singapurska farma na svom zvjezdanom, mada i ne baš trnovitom, putu od ideje do konačnog proizvoda prešla iz sfere mita u stvarnost i ostvarila čak vrlo dobre rezultate u proizvodnji.
Moderna farma poznata pod nazivom Sky Greens stasala je svega 30-ak kilometara od singapurske šume nebodera, zadržavajući ponuđenu tipologiju, ali ipak znatno suzdržanijeg mjerila. Svoj ‘manji rast’ novi tornjevi međutim sjajno ‘nadoknađuju’ velikim ambicijama očitim u njihovom programu koji nudi novu viziju urbane održivosti. Tornjevi visine 9 metara tako već neko vrijeme uspješno proizvode povrće za stanovnike grada-države kao prva komercijalno usmjerena vertikalna farma u zemlji, s velikim planovima za širenje u budućnosti.
Prvi prototip farme izgrađen je još 2009. godine, no od kraja prošle godine ova farma opskbljuje odabarane singapurske supermarkete. Podaci govore o drastičnom porastu prodaje od samog početka proizvodnje, usprkos činjenici da je povrće 40% skuplje od kineskog ekvivalenta koji se i dalje zadržao na tržištu. Veća tržišna cijena posljedica je ovakvog načina uzgoja koji je očekivano skuplji od onog klasičnog, no interes kupaca govori u prilog važnosti lokalnog uzgoja hrane koju ocijenjuju kvalitetnijom i sigurnijom za zdravlje od one uvozne. Zelena salata ubrana jučer iz šireg područja vašeg grada ili ona koju primjerice uvozimo iz suncem okupane Švedske?
Iako Singapura trenutno proizvodi tek 7% ukupne količine povrća potrebne za njegove stanovnike, što pozicionira poljoprivredu kao gotovo nevažnu gospodarsku djelatnost i orijentira se u potpunosti na uvoz, investitor vjeruje kako bi se proširenjem sustava vertikalnih farmi mogao osigurati rast proizvodnje i do 50% na nivou zemlje. Prednost je svakako mala količina energije i vode potrebna za ovakav uzgoj, ali i blizina krajnjeg potrošača koja direktno utječe na smanjenje suludih kilometra koje hrana na svom putu do njihovog stola svakodnevno prolazi. Naglasak pritom nije samo na smanjenju troška transporta, već i na smanjenju emisije CO2 tim putem, koje je paralelno primjetno i u proizvodnji, a svakako i na kvaliteti hrane i dobrobiti onih koji je jedu a koja je dosadašnjom dužinom transporta naprosto bila ugrožena.
Recept za uspjeh u gusto naseljenim područjma gdje je prazan komad zemlje gotovo nemoguće pronaći očito je stremljenje prema visinama. Također, dobrobit ovakvog uzgoja sigurno je i svojevrsna zaštita biljaka od posljedica pregrijavanja izazvanih učinkom sunca, ali i osiguravanje esencijalnih nutrijenata iz vode u svakom razvojnom trenutku biljke.
Ponukan uspjehom sustava, investior a ujedno i njegov izumitelj, isti je odmah i patentirao. U samom srcu zgrade nalazi vodeni kotač koji pokreće aluminijske A-okvire, neki i pune visine tornja. Tradicinalni izum tako je upotrebljen u moderne svrhe pri čemu se snaga vode iskorištava po istom jednostavnom principu, dok je sama tehnologija naravno znatno unaprijeđena. Biljke se kontinuirano, ali polagano rotiraju, i prolaze kroz vodeno korito svakih osam sati. Voda cirkulira kroz okvire, u potpunosti se reciklira te ponovo koristi nakon filtriranja kada se pročišćena vraća ponovo biljkama. Ovakva metoda, jasno, zahtjeva znatno manje količine vode nego tradicionalan uzgoj na farmama, a sav organski otpad koji nastaje kao nusprodukt proizvodnje se kompostira i ponovo upotrebljava sukladno svrsi. A pri tom jedan spomenuti okvir troši jednako kao žarulja od 60 WATT-a, kažu.
Postrojenje nije konačno definirano izgradnjom već je u neprekidnom razvoju pa se procjenjuje da bi sljedeće godine proizvodnja trebala doseći dvije tone povrća tjedno, a time i otvoriti vrata izgradnj novih tornjeva, preko 2000 njih u narednih nekoliko godina. Osim povećanja proizvodnje, tvrtka se nada da će u budućnosti prodati svoju tehnologiju zainteresiranim tvrtkama diljem svijeta. Kao najbolje tržište za širenje svojih ideja investitor vidi jugoistočnu Aziju, iako vjeruje da bi sam sustav mogao funkcionirati i bilo gdje na svijetu.
Potencijalni problemi koji su često zaustavljali druge ideje urbanih vertiklanih farmi i ostavljali ih u fazi projekata, uglavnom su se svodile na nedostatak sunca, svjetla i vode u gusto izgrađenim gradskim prostorima. Rješenje se nazire u primjeni LED niskoenergetske rasvjete, iako još uvijek u fazi razvoja, no ovoj farmi to nije niti bilo potrebno zbog blagodati same lokacije. Naime, prosječna godišnja temperatura podneblja kreće se oko 30 stupnjeva što znači da nije bilo nikakve potrebe za implementacijom sustava za grijanje koji gotovo uvijek predstavlja najvažniju kariku u energetskoj bilanci zgrade. Također, sama pozicija unutar agro tehnološkog parka, ipak znatno udaljenog od visokih tornjeva gradskog centra, osigurala je biljkama obilje dnevnog svjetla i sunca neophodno za proces fotosinteze. Projekt je podržala singapurska vlada koja je i osigurala područje tehnološkog parka za namjenu agrokulture. A mi možemo samo sanjati.
Izvor: Pogledaj.to
