U relativno kratkom vremenu čovječanstvo je od primitivnih građevinskih pomagala došlo do nevjerojatne tehničke razvijenosti koja mu je u mnogome olakšala i unaprijedila obavljanje građevinskih radova.
Bez strojeva i opreme ni jedno područje suvremenog graditeljstva, jednako kao ni suvremeni čovjek, ne može funkcionirati. Čovjek je svoj opstanak u prirodi, prilagodbu prirode svojim potrebama i napredak morao olakšavati različitim pomagalima.
Tisuće godina obrada materijala i gradnja obavljali su se uz pomoć jednostavnih i primitivnih „strojeva“ čija je pokretačka snaga bila u prirodnim izvorima energije: vjetar, voda, životinjska i ljudska snaga. Pored pokretačke snage prirode ljudi su rabili i užda, poluge i koloture, ali sva ova pomagala mogla su biti pokretana i korisna samo uz uporabu ljudske snage.
Nakon tisućljeća feudalizma u Europi je u 19. stoljeću vlast preuzelo građanstvo, a ta velika društvena promjena za sobom je povukla i promjene u gospodarstvu. Prva industrijska revolucija i izum parnog stroja omogućili su napredak industrije do neslućenih razmjera. Parni stroj je mogao raditi neprekidno, pa su ljudski rad i mehanička pomagala mogli biti zamijenjeni alatima i strojevima koje su pokretali motori, što je ubrzalo proces građenja.
Nakon industrijske revolucije razvoj strojeva, uključujući i građevinska pomagala, tekao je gotovo nezamislivom brzinom.Plovicom 19. stoljeća je strojevima na parni pogon prokopan 163 kilometra dugačak Suetski kanal između Sredozemnog i Crvenog mora.
Druga industrijska revolucija donijela je Otta von Diesela i njegov motor s unutrašnjim sagorijevanjem, pa je napredak strojeva dodatno olakšan i ubrzan. Pojam građevinskog stroja danas pokriva svako pomagalo u gradnji koje je opskrbljeno pogonskim motorom.
U Leksikonu strojeva Zdravka Linarića stoji: „Osim svojstvenih konstrukcijskih obilježja, utvrđen je masom, prostornom veličinom odnosno mjerama te snagom i radnim učinkom. Građevinski stroj unutar svoje konstrukcije, osim pogonskog motora, obuhvaća između ostalog radni dio ili alat te opremu i uređaje za prijenos i pretvaranje pogonske energije u radnu energiju."
Ako uzmemo u obzir način rada i konstrukciju strojeva, možemo ih podijeliti u dvije osnovne kategorije. To su standardni građevinski strojevi i posebna građevinska mehanizacija. U prvu skupinu spadaju građevinski strojevi serijske proizvodnje, a drugu skupinu čini složena tehnološka oprema. Građevinske strojeve bismo mogli podijeliti i u skupinu strojeva za niskogradnju i strojeve za visokogradnju. Niskogradnja se uglavnom koristi strojevima za zemljane radove i transport, dok se u visokogradnji primjenjuju sredstva za dizanje i prijenos tereta – dizalice i kranovi.
U suvremenom graditeljstvu trend je sve veća primjena mehanizacije u radnim procesima, pa se sukladno tome u razvoj današnjih građevinskih strojeva ulažu velika sredstva, a sve veća ekološka osviještenost omogućuje razvoj praktične i čovjeku prilagođene opreme. Primjena strojeva u graditeljstvu donosi brzinu i olakšava izvođenje, povećava profit jer se uporabom strojeva povećava produktivnost, a primjena strojeva uvećava kvalitet i preciznost izvedbe pa se gotovo eliminira mogućnost pogreške. D
aljenjem razvoju građevinskih strojeva doprinose i velika količina radova, povećana složenost radova (koja dolazi s napretkom graditeljstva), zahtjevi za visokom kvalitetom izvedbe, zahtjevi za bržim i profitabilnijim građenjem te razvoj znanosti i tehnologije. U potrazi za što boljim i izdržljivijim alatom koji će im omogućiti lakše obavljanje teških poslova, ljudi su izumili strojeve koji su danas višestruko izdržljiviji i „sposobniji“ od samog čovjeka.
Napredak znanosti će sasvim sigurno, možda i vrlo bliskoj budućnosti, učiniti razvoj građevinskih strojeva još bržim, a u to da budućnost ovog ljudskog pomala i svojevrsne „proteze“ sasvim sigurno leži u robotici, elektronici i automatizmu više nema ni najmanje sumnje.
