Tradicionalni beton danas na tržištu ima više od nekoliko zamjena. Beton od konoplje, bez emisije CO2 i mnogi drugi potisnuli su „pravi“ beton u drugi plan i nametnuli se kao bolji i ekološki prihvatljiviji izbor. Je li ipak tako?
Beton je materijal nalik kamenu. Dobiva se kemijskim procesom od šljunka, pijeska i vode, a lijeva se u ploče i panele koji izgledom nalikuju kamenu. Ima vrlo široku primjenu. Koristi se za izgradnju zidova, podova, kamina, radnih površina, čak i namještaja.
Prednosti i nedostaci
Proces proizvodnje betona jedan je od najvećih potrošača energije u graditeljskom sektoru. Beton se proizvodi na visokim tempereaturama (do 2000°C), a pri proizvodnji se oslobađaju ogromne količine ugljičnog dioksida. Izvlačenje velike količine sirovina ima negativan učinak na okolinu u kojoj se beton proizvodi, a kamenolomi, pristupi kamenolomima i transport sirovina uništavaju krajolik. Beton nije biorazgradiv. Usprkos neekološkom načinu proizvodnje i slabim izolacijskim svojstvima, beton ima mnogo prednosti. Otporan je na vatru, vlagu, insekte, truljenje i koroziju. Lako ga je oblikovati u željenu formu. Jako dobro apsorbira i zadržava toplinu. Može se proizvoditi gotovo svugdje, a nakon proizvodnje ostaje vrlo malo otpada. Osim toga, beton je jedan od najdugovječnijih materijala, gotovo je tri puta dugotrajniji od alternative.
Reciklaža
Vapnenac, koji je osnovna sirovina za proizvodnju cementa, dostupan je na mnogim lokacijama u velikim količinama. Ostale sirovine mogu se reciklirati iz otpada. Beton se može reciklirati i ponovno rabiti u gradnji cesta ili pločnika.
