Prvo, trafostanice. Dalekovod je za gradnju trafostanica na autocesti Zagreb-Split HAC-u naplatio milijardu kuna. Predsjednik Uprave Luka Miličić tvrdio je kako taj novac nije bio naplaćen samo za trafostanice već i za opremanje tunela, dok su sudski vještaci dokazali da ukupni radovi nisu vrijedniji od 150 milijuna kuna. HAC prodaje trafostanice HEP-u za 300 milijuna kuna čime je HAC izgubio približno 700 milijuna kuna. I HEP je izgubio jer je, prema procjeni sudskih vještaka, platio 300 milijuna kuna nešto što vrijedi 150 milijuna kuna.
Drugo, nabava struje. Dalekovod je zaradio na prošlogodišnjem gubitku HEP-a. Prema nekim procjenama, HEP je izgubio približno milijardu kuna. Kupio je struju po najskupljoj cijeni od 80 eura, a prodao je Šibenskom TLM-u za 41 eura, koji je po istoj cijeni struju preprodao mostarskom Aluminiju. Zaradio je Dalekovod kao suvlasnik TLM-a i Aluminija.
I privatizacija pod istragom
Kako otkriva Jutarnji list, istražuje se i privatizacija Dalekovoda, čije najveće kontroverze datiraju iz 1998. kada se projektantsko poduzeće IGH na temelju ugovora s Ministarstvom razvitka i obnove domoglo 50 posto nominalne vrijednosti tvrtke Dalekovod.
Ugovor se temeljio na isporuci materijala i izvedbi građevinskih radova kod donacijske obnove kuća Hrvata u Bosni i Hercegovini. U to je vrijeme resorni ministar bio Jure Radić, inače jedan od kasnijih suvlasnika Instituta Građevinarstva Hrvatske.
Njegovom je odlukom posao dobio IGH, a oni su ga dali podizvođaču - Astri International turizam i trgovina d.o.o. Predsjednik Nadzornog odbora Astre tada je bio Petar Đukan, drugi suvlasnik IGH.
Vlasnik Astre Tit je Konstruktor Inženjering, splitska tvrtka iz građevinskog konzorcija bliskog IGH, čiji je predsjednik uprave Željko Žderić u kumskim odnosima s Jurom Radićem.
Kako potvrđuje i izvješće državne revizije o privatizaciji Dalekovoda iz 2003., IGH je vlasnikom polovice dionica Dalekovoda postao zahvaljujući ministru Juri Radiću, koji se istovremeno zatekao u ulozi poslodavca i investitora u obnovi hrvatskih kuća na prostorima Federacije BiH. Vrijednost tih radova prema izvješću revizije iznosila je 9.055.250 DEM, što je činilo točno 50 posto nominalne vrijednosti Dalekovoda.
IGH danas više nije suvlasnik Dalekovoda. Sukob interesa dogodio se i kod druge privatizacije Dalekovoda koju je osmislio dekan ekonomskog fakulteta Darko Tipurić, koji se također nalazi pod istragom DORH-a i policije.
U toj se privatizaciji dekan zagrebačke Ekonomije pojavljuje u ulozi “stručnog konzultanta”, investitora i prodavca, a i suvlasnika Zagrebačke burze. To potvrđuje i izvješće Državne revizije iz 2003., po kojem je tvrtka Credos d.o.o., čiji je vlasnik bio Tipurić, autor privatizacijskog elaborata i vlasnik drugog po veličini dioničkog udjela s 5, 2 posto dionica Dalekovoda. U kolovozu 2003., kada je revizija i provedena, veći udio od Credosa imala je samo tvrtka CTG d.o.o. i on je iznosio 9,8 posto. Danas se Tipurićev Credos d.o.o. više ne spominje među većim dioničarima, ali zato tvrtka CTG d.o.o. raspolaže najvećim dioničkim udjelom od 15,6 posto, što je jednako zbiru dionica Dalekovoda koje su posjedovali Credos i CTG d.o.o. u 2003.g..
Još jedna poveznica CTG-a, Credosa d.o.o. i Dalekovoda d.d. je tvrtka Credos Consult. Riječ je o poduzeću koje se u registru trgovačkih društava pojavljuje kao osnivač tvrtki: CTG. d.o.o., BKM i Partneri d.o.o. i KLT Partneri d.o.o. koje su u posljednjih pet godina raspolagale s udjelima Dalekovoda većim od 15 posto. Premda su javnosti potpuno nepoznate, na službenim stranicama Dalekovoda, predstavljene su kao “osnivači i ključni dioničari tvrtke”.
Provjerom u sudskom registru, ustanovili smo da BKM i KLT više ne posluju, a zanimljivo je da obje u nazivu sadrže inicijale članova uprave Dalekovoda: Belamarić Tomislava, Kraljević Kreše i Luke Miličića. Credus Consult i CTG i dalje su žive tvrtke, obje prijavljene na istoj adresi u zagrebačkim Srednjacima br.10., u dvosobnom stanu zagrebačkih umirovljenika Branka Poljaka i Lidije Poljak Skansi.
Oboje su bliski rođaci Damira Skansija, financijskog direktora Dalekovoda. Kada su ih novinari Jutarnjeg nedavno pronašli na adresi u Srednjacima, gdje je inače trebala biti smještena tvrtka koja posjeduje najveći udio u Dalekovoda odgovorili su nam da ne znaju ništa o poslovima tvrtke koja s državom ima ugovore vrijednije od milijardu eura.
Izvor: SEEbiz.eu