Proteklih desetak godina Hrvatska je u gradnju cesta uložila od 10 do 15 milijardi eura te je jedna od rijetkih država u svijetu koja je u nepunom desetljeću u autoceste investirala 20-25 posto svoga BDP-a. Tako veliki napor u kratkom razdoblju nije napravila nijedna druga zemlja, pa ni Japan koji slovi kao pionir po ulaganjima u prometnu infrastrukturu.
Prvih 350 kilometara autocesta sagradila je koalicijska vlada Ivice Račana, a Sanader se nedavno hvalio sa sagrađenih 510 km autoceste. Jedna češka konzultantska tvrtka nedavno je zaključila da sa 260 km na milijun stanovnika Hrvatska ulazi u red europskih rekordera po izgrađenosti autocesta.
Prometnice su se uglavnom gradile zaduživanjem u inozemstvu, a samu gradnju godinama prate brojne afere, jer gdje god se vrti velik novac, snažna je i sprega politike i biznisa.
Popularni građevinski lobi – kako se često u žargonu nazivaju tvrtke koje su bile miljenice HDZ-ove vlade te im je povjeren glavni dio državnih poslova, a to su IGH, Konstruktor Inženjering, Viadukt, Skladgradnja, Osijek Koteks i Hidroelektra – toliko je ojačao da se više nije znalo upravlja li on Markovim trgom ili Markov trg njime. Nakon pritvaranja čelnih ljudi HAC-a i vlasnika Skladgradnje, mnogi će imati nemiran san.
Dugo se pripremao teren za obračun s građevinskim lobijem i, kako to u pravilu biva, i taj je potez iznuđen sa strane. Ovisna o stranom kapitalu i milijardama eura kredita, hrvatska je strana bila prisiljena poslušati zahtjeve EBRD-a i EIB-a koji su davanje novih kredita uvjetovali poništenjem svih ugovora o gradnji te raspisivanjem novih javnih natječaja koje će budno nadgledati za to osposobljeni stručnjaci spomenutih financijskih institucija.
Ove je godine Hrvatska tražila oko milijardu eura novih kredita za nastavak gradnje cesta, no Sanaderu i Kalmeti jasno je dano na znanje da ne mogu dobiti novac nastave li raditi kao i dosad.
Njihov najžešći kritičar, haenesovac Radimir Čačić, tvrdi da je gradnja kilometra autoceste poskupjela četiri puta od vremena kad je on rukovodio gradilištima. Tada je kilometar stajao 4 milijuna eura, a sada 17 milijuna eura!
Tvrdi da nema objektivnih razloga za toliko poskupljenje te da bi cijena morala biti upola manja.
Razlika je, sugerira Čačić, a to pokazuju i prve informacije vezane uz bojenje tunela, završila u privatnim džepovima. U poslovnim krugovima uvjereni su da istraga neće stati samo na pritvorenima te da slijedi burno razdoblje i za političku i za građevinsku elitu.
Izvor: www.seebiz.eu
