Nade da će summit ipak polučiti neke rezultate znatno su porasle nakon što je više od 60 predsjednika i premijera potvrdilo svoj dolazak.
Nade da će summit o klimatskim promjenama koji će se u prosincu održati u Kopenhagenu, ipak polučiti neke rezultate znatno su porasle nakon što je više od 60 predsjednika i premijera potvrdilo svoj dolazak na taj sastanak. Naravno, unatoč dobrim vijestima, ne očekuje se da će razgovori rezultirati novim sporazum, a i dalje su prisutne sumnje će se najveći zagađivači ponovno odupirati obavezivanju na smanjenje zagađenja.
Promatrači kažu da je broj svjetskih lidera koji će prisustvovati ipak povećao očekivanja uoči razgovora koji se održavaju od 7. do 18. prosinca, a na njima će sudjelovati delegacije iz čak 192 zemlje.
Danski premijer Lars Lokke Rasmussen rekao je da je uključivanje što većeg broja državnika krucijalno za uspjeh summita. »Ohrabruje nas to što je više od 60 predsjednika i premijera potvrdilo sudjelovanje na sastanku«, rekao je domaćin. S druge strane, i britanski premijer Gordon Brown, koji također dolazi u Kopenhagen, kazao je da je novi sporazum o klimi vjerojatniji ako šefovi država i vlada ulože svoju reputaciju.
Australski premijer Kevin Rudd, koji će na summitu biti glavni pregovarač, smatra da se na summitu može doseći neobvezujući politički dogovor koji bi potom bio potpisan tijekom sljedeće godine. »Vjerujem da postoji jaka i visoka razina političke odlučnosti većine svjetskih lidera da se u Kopenhagenu dođe do sporazuma«, izjavio je Kevin Rudd za BBC. Ali je također rekao da se može, ali i ne mora napraviti operativni okvir sporazuma te da će pregovori biti vrlo teški.
Naime, Australija je najveći svjetski izvoznik ugljena i ima najveću emisiju zagađenja po glavi stanovnika od svih razvijenih zemalja, ali je unatoč tome premijer Rudd naglasio da želi biti dio rješenja. Zbog takve situacije, australski premijer kaže da gotovo svaka nacija ulazi u pregovore zaprljanih ruku pa to ne bi smjelo stajati na putu postizanja sporazuma.
No, još uvijek na popisu onih koji dolaze u Kopenhagen nisu lideri Kine, Sjedinjenih Država i Indije - država koje su na vrhu popisa najvećih zagađivača na svijetu.
Također, dobre vijesti dolaze dok se nastavlja prepirka oko ukradenih e-mailova koji navodno dokazuju da se manipulira podacima važnim za debatu o klimi i o tome što utječe na promjene. Znanstvenici, međutim, tvrde da su to optužbe skeptika koji žele potkopati Kopenhagen.
Znanstvena izvješća, posebice ona koja stižu iz Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) pokazuju da je čovjek glavni krivac. Prema posljednjem izvješću IPCC-a, više od 90 posto je vjerojatnost da je ljudska vrsta široko odgovorna za današnje klimatske promjene.
Naime, kao glavni uzrok smatra se izgaranje fosilnih goriva kao što su ugljen, nafta i plin. Izgaranje proizvodi ugljični dioksid (CO2), koji, kad se doda onom CO2 koji već postoji u Zemljinoj atmosferi, poprima karakteristike tzv. pokrivača, koji zadržava više sunčeve energije te dodatno zagrijava u površinu naše planete. Na klimatske promjene utječe i krčenje šuma te drugi procesi koji ispuštaju ostale stakleničke plinove poput metana.
Iako je početni utjecaj vidljiv u porastu prosječnih temperatura, što je poznato kao globalno zagrijavanje, tu su također promjene u količinama oborina, podizanje razine mora, promjene u temperaturi između noći i dana i tome slično.
Prije dvije godine, na Baliju su održani UN-ovi razgovori o klimi, kad su se vlade dogovorile da će početi raditi na novom sporazumu. Razgovori u Kopenhagenu obilježit će kraj tog dogovorenog dvogodišnjeg perioda.
Naime, 1997. godine je potpisan protokol iz Kyota, ali do danas niti jedan sporazum ipak nije uspio obuzdati rast emisije stakleničkih plinova, barem u mjeri dovoljnoj da se izbjegnu utjecaji na klimu o kojima govori IPCC.
Stoga vlade žele novi sporazum većeg opsega, jači i sofisticiraniji od sporazuma iz Kyota. Industrijalizirane nacije kroz razgovore bi trebale postaviti ciljeve za smanjenje emisije stakleničkih plinova kako bi ublažile klimatske promjene, a ključni vremenski okvir za ta obećanja je 2020. godina, iako neke zemlje ciljaju i mnogo dalje od toga - čak do 2050.
Japan, Australija, Europska unija i Novi Zeland su već objavili što su spremni poduzeti do 2020. Japan je otišao najdalje i obvezao se na smanjenje emisije za čak 25 posto u odnosu na razinu iz 1990 godine.
No, ponovimo, na ovom summitu se očekuje tek politički dogovor, s naglaskom na tome da se obvezujući sporazum pokuša potpisati tijekom 2010. godine.
Izvor: Vjesnik
