Banke će morati proglasiti ‘lošima’ kredite nekim građevinarima i inzistirati na prisilnoj naplati. Tek tada se može očekivati dramatičniji pad cijena stanova, zaključuje u novom istraživanju Maruška Vizek s Ekonomskog instituta u Zagrebu.
Hrvatske banke i dalje nastavljaju građevinarima reprogramirati kredite kojima su izgradili oko 10.000 neprodanih stanova koliko se procjenjuje da ih u ovom trenutku ima samo na zagrebačkom tržištu.
To je jedna od teza novog istraživanja Maruške Vizek s Ekonomskog instituta u Zagrebu, u kojem ekonomistica navodi kako do značajnijeg pada cijena stambenih nekretnina neće doći dok banke ne počnu otpisivati problematične kredite građevinskim investitorima, a to će se prema njezinoj procjeni "dogoditi vrlo brzo".
"Banke su sklone reprogramiranju jer na takav način kredite građevinarima i dalje mogu proglasiti "dobrim kreditima", što znači da za njih ne moraju izdvajati rezervacije koje im direktno umanjuju dobit.
No, ni banke ne mogu zauvijek izbjegavati neizbježno, a neizbježna je činjenica da su cijene stanova i dalje previsoke za hrvatski standard.
To znači da će banke kad - tad morati proglasiti "lošima" kredite nekim građevinarima i inzistirati na prisilnim modalitetima naplate. Tek tada možemo očekivati dramatičniji pad cijena" , prognozira Vizek.
Ona ističe da banke oklijevaju s otpisom kredita građevinarima jer im nije u interesu da se cijene nekretnina značajnije smanje. Naime, značajniji pad cijena bi značio da bi hipoteka, odnosno založno pravo koje banke ostvaruju nad stanovima kupljenih stambenim kreditima u prethodnih par godina bilo veće od tržišne vrijednost stana.
Analitičarka smatra kako intervencija države u tržište nekretnina na način da se potiče prodaja novosagrađenih stanova po sadašnjim cijenama potpuno suluda ideja bez obzira na glavni argument kako je u neprodanim stanovima skriveno 300 milijuna kuna PDV-a.
"Svako direktno uplitanje države na tržište nekretnina u ovoj situaciji bi zaledilo cijenu nekretnina na sadašnjim razinama što dugoročno može imati negativne posljedice na priuštivost nekretnina, na buduću ponudu, a i potražnju".
Tržište nekretnina treba pustiti da se "iščisti" jer će ono samo kazniti one investitore i građevinare koji su u svoje poduhvate ušli s rizičnim i nekvalitetnim projektima te čiji stanovi zapravo ne vrijede taj novac. Prema podacima HNB-a kumulativni rast cijena nekretnina u razdoblju od 2000. do 2007. iznosio je 58%, dok je prema podacima DZS-a koji su dostupni i za 2008. kumulativni rast iznosio 46%. Paralelno su rapidno rasli i stambeni krediti koji su se u razdoblju od 2004. do 2008. povećali za čak 202% (ili u prosjeku 40% godišnje).
Izračunavanjem tzv. indeksa priuštivosti nekretnina u Hrvatskoj, istraživanje pokazuje kako su stanovi na domaćem tržištu izrazito nedostupni.
Ako se uzme u obzir podatak o prosječnoj bruto plaći za 2008. koja iznosi 12.000 eura (neto 5.000 kuna), kupac u Zagrebu mora izdvojiti 16,7 posto dohotka za jedan kvadratni metar nekretnine. Vizek iz toga daje zaključak kako je stanovanje, uz Bugarsku, u Europi najnepriuštivije baš u Hrvatskoj.
Za usporedbu, Irci su iste godine trebali odvojiti svega 7,7% bruto plaće. Španjolci 10,3% a Slovenci 9,9% za kupnju jednog kvadratnog metra. Situacija se nije znatno mijenjala ni tijekom 2009. godine.
Ono što država može učiniti jest promijeniti politiku sadašnjeg poreznog sustava koji kroz porezne olakšice potiče potražnju za stambenim prostorom i stjecanje vlasništva nad nekretninama.
Nadalje, država bi relaksiranjem urbanog planiranja učinila ponudu građevinskog zemljišta elastičnijom, što bi pojeftinilo stambenu izgradnju i u konačnici snizilo cijene nekretnina, zaključila je Vizek.
To je jedna od teza novog istraživanja Maruške Vizek s Ekonomskog instituta u Zagrebu, u kojem ekonomistica navodi kako do značajnijeg pada cijena stambenih nekretnina neće doći dok banke ne počnu otpisivati problematične kredite građevinskim investitorima, a to će se prema njezinoj procjeni "dogoditi vrlo brzo".
"Banke su sklone reprogramiranju jer na takav način kredite građevinarima i dalje mogu proglasiti "dobrim kreditima", što znači da za njih ne moraju izdvajati rezervacije koje im direktno umanjuju dobit.
No, ni banke ne mogu zauvijek izbjegavati neizbježno, a neizbježna je činjenica da su cijene stanova i dalje previsoke za hrvatski standard.
To znači da će banke kad - tad morati proglasiti "lošima" kredite nekim građevinarima i inzistirati na prisilnim modalitetima naplate. Tek tada možemo očekivati dramatičniji pad cijena" , prognozira Vizek.
Ona ističe da banke oklijevaju s otpisom kredita građevinarima jer im nije u interesu da se cijene nekretnina značajnije smanje. Naime, značajniji pad cijena bi značio da bi hipoteka, odnosno založno pravo koje banke ostvaruju nad stanovima kupljenih stambenim kreditima u prethodnih par godina bilo veće od tržišne vrijednost stana.
Analitičarka smatra kako intervencija države u tržište nekretnina na način da se potiče prodaja novosagrađenih stanova po sadašnjim cijenama potpuno suluda ideja bez obzira na glavni argument kako je u neprodanim stanovima skriveno 300 milijuna kuna PDV-a.
"Svako direktno uplitanje države na tržište nekretnina u ovoj situaciji bi zaledilo cijenu nekretnina na sadašnjim razinama što dugoročno može imati negativne posljedice na priuštivost nekretnina, na buduću ponudu, a i potražnju".
Tržište nekretnina treba pustiti da se "iščisti" jer će ono samo kazniti one investitore i građevinare koji su u svoje poduhvate ušli s rizičnim i nekvalitetnim projektima te čiji stanovi zapravo ne vrijede taj novac. Prema podacima HNB-a kumulativni rast cijena nekretnina u razdoblju od 2000. do 2007. iznosio je 58%, dok je prema podacima DZS-a koji su dostupni i za 2008. kumulativni rast iznosio 46%. Paralelno su rapidno rasli i stambeni krediti koji su se u razdoblju od 2004. do 2008. povećali za čak 202% (ili u prosjeku 40% godišnje).
Izračunavanjem tzv. indeksa priuštivosti nekretnina u Hrvatskoj, istraživanje pokazuje kako su stanovi na domaćem tržištu izrazito nedostupni.
Ako se uzme u obzir podatak o prosječnoj bruto plaći za 2008. koja iznosi 12.000 eura (neto 5.000 kuna), kupac u Zagrebu mora izdvojiti 16,7 posto dohotka za jedan kvadratni metar nekretnine. Vizek iz toga daje zaključak kako je stanovanje, uz Bugarsku, u Europi najnepriuštivije baš u Hrvatskoj.
Za usporedbu, Irci su iste godine trebali odvojiti svega 7,7% bruto plaće. Španjolci 10,3% a Slovenci 9,9% za kupnju jednog kvadratnog metra. Situacija se nije znatno mijenjala ni tijekom 2009. godine.
Ono što država može učiniti jest promijeniti politiku sadašnjeg poreznog sustava koji kroz porezne olakšice potiče potražnju za stambenim prostorom i stjecanje vlasništva nad nekretninama.
Nadalje, država bi relaksiranjem urbanog planiranja učinila ponudu građevinskog zemljišta elastičnijom, što bi pojeftinilo stambenu izgradnju i u konačnici snizilo cijene nekretnina, zaključila je Vizek.
Izvor: Suvremena.hr
