Prema riječima Maruške Vizek s Ekonomskog instituta u Zagrebu, u usporedbi s drugim zapadnoeuropskim zemljama, Hrvatska ima nepriuštive cijene nekretnina, piše Crozilla.com.
Dakle, prema "indeksu priuštivosti" nekretnine u Hrvatskoj su izrazito – nepreuštive. S obzirom na prosječnu hrvatsku plaću od 5000 kuna, prosječni hrvatski građanin mota izdvojiti čak 15,2 posto ukupnog bruto dohotka za četvorni metar nekretnine, a za grad Zagreb taj se postotak penje i do čak 16,7 posto.
Za usporedbu, Irci su iste godine trebali odvojiti 7,7 posto bruto plaće, Španjolci 10,3 posto, a Slovenci 9,9 posto za kupnju jednog četvornog metra. Situacija se nije znatno mijenjala ni tijekom 2009. godine.
Prema podacima HNB-a, kumulativni rast cijena nekretnina u razdoblju od 2000. do 2007. iznosio je 58 posto.
Prema podacima DZS-a koji su dostupni i za 2008. kumulativni rast iznosio je 46 posto. Cijene nekretnina u Zagrebu također su izrazitije rasle u razdoblju od 2004. do 2008., dok je kumulativni rast cijena tijekom cijelog promatranog razdoblja prema HNB-ovu pokazatelju iznosio 50 posto, dok je prema DZS-ovim podacima taj rast iznosio 57 posto.
Valja naglasiti kako se snažan rast cijena nekretnina odvijao istodobno s intenziviranjem kreditne aktivnosti. Naime stambeni su se krediti u razdoblju od 2004. do 2008. povećali čak 202 posto (ili u prosjeku 40 posto godišnje).
Banke, kaže Vizek, i dalje nastavljaju reprogramirati kredite građevinarima, i to one kredite s pomoću kojih su izgrađeni stanovi koji danas nisu prodani. Dok banke ne počnu otpisivati te kredite, neće se vidjeti ni znatniji pad cijena, kazala je Vizek, uz napomenu kako vjeruje da će se to dogoditi vrlo brzo.
Naime, dok god banke reprogramiraju kredite građevinarima, građevinari neće biti prisiljeni da znatnije spuste cijene novosagrađenih stanova. Banke su sklone reprogramiranju jer na takav način kredite građevinarima i dalje mogu proglasiti "dobrim kreditima", što znači da za njih ne moraju izdvajati rezervacije koje im direktno umanjuju dobit.
No ni banke ne mogu zauvijek izbjegavati neizbježno, a neizbježna je činjenica da su cijene stanova i dalje previsoke za hrvatski standard. To znači da će banke kad-tad morati proglasiti lošima kredite nekim građevinarima i inzistirati na prisilnim modalitetima naplate.
Tek tada možemo očekivati dramatičniji pad cijena. Mora se također naglasiti da banke oklijevaju s otpisom kredita građevinarima i stoga jer im nije u interesu da se cijene nekretnina znatnije smanje.
Naime znatniji pad cijena bi značio da bi hipoteka odnosno založno pravo koje banke ostvaruju nad stanovima kupljenih stambenim kreditima u prethodnih nekoliko godina bilo veće od tržišne vrijednost stana.
Dr. sc. Vizek smatra kako intervencija države u tržište nekretnina na način da se potiče prodaja novosagrađenih stanova po sadašnjim cijenama potpuno suluda ideja bez obzira na glavni argument kako je u neprodanim stanovima skriveno 300 milijuna kuna PDV-a.
"Svako direktno uplitanje države na tržište nekretnina u ovoj situaciji bi zaledilo cijenu nekretnina na sadašnjim razinama, što dugoročno može imati negativne posljedice na priuštivost nekretnina, na buduću ponudu, a i potražnju", tvrdi Vizek i dodaje kako tržište nekretnina treba pustiti da se "iščisti" jer će ono samo "kazniti" investitore i građevinare koji su u svoje pothvate ušli s rizičnim i nekvalitetnim projektima te čiji stanovi zapravo jednostavno ne vrijede taj novac.
Ono što država može učiniti jest promijeniti politiku sadašnjeg poreznog sustava koji kroz porezne olakšice potiče potražnju za stambenim prostorom i stjecanje vlasništva nad nekretninama. Nadalje, Hrvatska ima izrazito rigidan sustav planiranja urbanog prostora koji je uzrok neelastične ponude građevinskog zemljišta.
Država bi relaksiranjem urbanog planiranja učinila ponudu građevinskog zemljišta elastičnijom, što bi pojeftinilo stambenu izgradnju i u konačnici snizilo cijene nekretnina, zaključila je Vizek.
Izvor: Business.hr
