Keramičke elemente je danas nemoguće ne pronaći u bilo kojem domu. Bile u pitanju sanitarije, podne ili zidne obloge, keramika je laka za održavanje i gotovo neuništiva. To ju čini idealnim materijalom s mnogo primjena u uređenju interijera.
Povijest upotrebe keramičkih pločica
Razvoj keramičkih materijala moguće je pratit još od paleolita (starijeg kamenog doba) i pojave najstarijih kultura. Čovjek je oduvijek težio tome da si stvori ugodan i udoban prostor za život. Keramičke pločice se za uređenje životnog prostora koriste već više od četiri tisućljeća. U nekim od najstarijih piramida na svijetu, te u babilonskim i starim grčkim gradovima pronađeni su ostaci površina prekrivenih keramičkim pločicama. Dekorativne pločice pojavile su se na Bliskom Istoku, gdje su dugo vremena bile dostupne u više različitih uzoraka nego igdje u svijetu. U Perziji je dizajn dekorativnih pločica doveden gotovo do savršenstva. Europljani su keramičke pločice počeli koristiti tek krajem 12. stoljeća. U Španjolskoj i Portugalu, te u renesansnoj Italiji keramičke pločice su postale poželjan dekorativni detalj bogatih domova. Mnoge europske crkve iz 13. i 14. stoljeća su popločane ukrasnim pločicama, a Nizozemska je u 17. i 18. stoljeću postala važno središte za trgovinu keramičkim pločicama. U 19. stoljeću u Britaniji počinje masovna proizvodnja keramičkih pločica zbog čega njihova popularnost još raste. U Francuskoj i Španjolskoj u to vrijeme se pločice počinju postavljati i na zidove i krovove. Masovna proizvodnja pločica u Engleskoj potaknuta je industrijskom revolucijom, a na prijelazu u 20. stoljeću titulu najvećeg proizvođača preuzela je Amerika. Kad su se počela proizvoditi masovno, pločice su postale dostupne ljudima iz svih slojeva društva, a do danas su ostale gotovo nepogrešiv izbor za oblaganje podova i zidova u domovima.
U 13. stoljeću izrađivači pločica počeli su izrađivati pločice određenih, standardnih, veličina koje su uglavnom bile pravokutnog ili kvadratnog oblika. Prije toga pločice su se izrađivale u svim oblicima: okrugle, osmerokutne, peterokutne, trokutaste... Kroz cijelu svoju povijest, pločice su se postavljale ručno i postupak postavljanja pločica zahtjevao je preciznost i vrijeme. I danas, kad postoji mnoštvo novih materijala, i unatoč pokušajima mehanizacije postavljanja pločica, one se postavljaju na jednak način. Po svemu sudeći, postupak postavljanja pločica neće se u skorijoj budućnosti izmijeniti, te će i dalje zahtijevati ruke, snagu i strpljenje. Prije samog postavljanja pločica treba razmisliti o dizajnu i rasporedu pločica, jer one moraju prekriti razmještaj instalacija. Za postavljenje podnih pločica najbolje je koristiti vodootporno ljepilo. Potrebno je paziti na količinu ljepila i površinu na koju ga nanosite kako se ono ne bi osušilo prije nego se pločica zalijepi. Na prvu pločicu se nanese sloj ljepila i ona se zalijepi na željeno mjesto. Položaj prve pločice odredit će i položaj ostalih, stoga je jako važno prvu pločicu postaviti ispravno i na pravo mjesto. Nakon što se zalijepe sve pločice, potrebno je oko 24 sata da se ljepilo osuši, nakon čega je potrebno isfugirati prostor između pločica. Nakon što se i fuge osuše, pod je potrebno ispolirati.
