Vrata su pokretna barijera koja se koristi za pokrivanje otvora. Njihova upotreba je široka a nalaze se u zidovima i dijelovima  zgrada, vozilima te namještaju kao što su ormari svih vrsta i različiti kućanski uređaji. Vrata se otvaraju kako bi nam dala pristup te zatvaraju više manje sigurno koristeći kombinaciju  kvake i brave. Vrata su gotovo univerzalna u zgradama svih vrsta, ona omogućuju prolaz tj. ulazak i izlazak iz zgrade te prostorija unutar zgrade. Otvorena, propuštaju zrak i svjetlo. Mnogo znače kad želimo ohladiti ili ugrijati prostor. Sprečavaju širenje vatre te su barijera za zvuk. Imaju svoje mjesto što se tiče i estetike.

Prva pojava vrata kakva danas  znamo zabilježena je na crtežima u jednoj grobnici u Egiptu. Na crtežu su prikazan jednokrilna i dvokrilna vrata. U hramu kralja Salamona postavljena su najstarija poznata vrata od  maslinovog drveta. Bila su izrezbarena i obložena zlatom. O tim vratima saznajemo iz Biblije, točnije iz Prve knjige o kraljevima. U arheološkim ostacima Mezopotamije, znanstvenici su  pronašli vrata izrađena od dolerita. Vijci kojima su vrata bila pričvršćena izrađeni su od bronce i danas se čuvaju u British Museum. Bila su to dvokrilna vrata, kojima je svako krilo bilo široko oko 2 i pol i visoko oko 8 metara, a bila su ukrašena različitim likovima napravljenim u bronci. Arheološki nalazi potvrđuju da su drvena vrata uglavnom bila presvučena  broncom, a pretpostavlja se da se to radilo kako bi drvo bilo zaštićeno od vanjskih utjecaja. U Hauranu u Siriji gdje je drvo bilo rijetka sirovina, vrata su izrađivana od kamena. U  British Museum se čuvaju ostaci jednog krila pronađenih vrata. Zbog ostataka mehanizma zatvaranja pretpostavlja se da se radi o dvokrilnim vratima. U blizini Bostre u Siriji  pronađena su kamena vrata za koja se pretpostavlja da su bila glavni ulaz u grad. Etruščani su također koristili kamena vrata. Homer nas izvještava da su stari Grci pravili vrata od  različitih vrsta drveta i spominje maslinu, cedar, hrast i čempres. Vrata koja su koristili Grci bila su, u imućnijim kućanstvima, obložena srebrom ili mjedi. Sva drevna vrata bila su  obješena na osovinu na vrhu dovratnika i na različite načine pričvršćena pri dnu, iznad praga. Prag se pravio od različitih materijala, najčešće od tvrdog kamena, poput granita ili  bazalta. Grci, a nešto kasnije i Rimljani, pravili su jednokrilna i dvokrilna, klizna i preklopna vrata. Možda i najbolji primjer umješnosti rimskih majstora su vrata na crkvi sv. Kuzme i  Damjna u Rimu. Dvokrilna drvena vrata uokvirena u broncu vjerojatno su vrhunac rada u metalu rimskih majstora. Druga dvoja brončana vrata rimskih majstora su u bazilici u  Lateranu. Ova vrata su sličnog dizajna kao ona na Panteonu.

Heron iz Aleksandrije stvorio je u prvom stoljeću prva poznata automatska vrata. Prva vrata sa senzorima pokreta imao je u 7. stoljeću kineski car Yang Sui na vratima svoje knjižnice. Prvi automatski sustav otvaranja vrata pronašao je u 13. stoljeću arapski izumitelj Al-Jazari.

U 11. i 12. stoljeću postoji  mnoštvo brončanih vrata od kojih su najstarija ona iz Hildesheima u Njemačkoj, a najveći broj njih pronađen je i sačuvan u Italiji. Najpoznatija vrata tog razdoblja svakako su vrata na  crkvi Notre-Dame u Parizu u Francuskoj. Najpoznatija talijanska vrata su sačuvana u Firenzi: Battistero di san Giovanni; zajedno s dovratnikom, u potpunosti su izrađena od bronce. 

Na džamiji u Kairu postoje dvije vrste vrata: vanjska koja su izlivena u željezu i bronci s različitim ornamentima i unutarnja od drva uokvirena rezbarijom i oblicima dijamanata. Tijekom  renesanse, u Italiji su vrata jednostavna, njihovi arhitekti su se trudili ponuditi praktična i efikasna vrata, dok su u Francuskoj i Njemačkoj vrata bila savršeno isklesana, ali bez  pretjerane praktične i uporabne vrijednost. U vrijeme Luja XIV i Luja XV vrata su mjestimično imala i naznake arhitektonskog planiranja poput stupova i zabata. Najranija renesansna  vrata u Francuskoj su ona na katedrali Krista Spasitelja iz 16. st.

Prva sačuvana engleska vrata potječu iz sredine 11. st. a nalaze se na Westminsterskoj opatiji. Funkcija vrata je  kroz povijest čovječanstva ostajala ista. Služila su kao pregrada koja štiti od vanjskih utjecaja i neželjenih posjeta, a ponekad i da se njima naglasi razlika između grupa s različite  strane vrata. S napretkom čovjeka i tehnologije, mijenjali su se načini obrade materijala, poboljšavao se način ugradnje, te čvrstoća i sigurnost samih vrata. Kako su se sve karakteristike vrata mijenjale nabolje, i estetski zahtjevi su postajali veći.

U suvremenim interijerima, vrata nemaju samo funkcionalnu ulogu. Ona su bitan detalj svakog interijera i  odabrati dobra i kvalitetna vrata gotovo da je postalo stvar prestiža. Današnje tržište nudi nam sve čega se možemo dosjetiti pa tako ni vrata nisu iznimka. Metalna, drvena,  staklena... pa sve do najnovijih umjetnih materijala. Na vama je samo da odlučite kakva želite i ispunite narudžbenicu koju ćete dostaviti jednom od ponuđača.