Postoji mnogo tekstova na temu odabiranja boje zidova i orijentaciji prostorija napisanih na principu feng shuia. Ono što ćete pročitati u ovom tekstu, nema veze s tom teorijom za koju neki smatraju da je utemeljena na praznovjerju i proricanju. Ovdje ćete dobit kratki uvid u teoriju dekoracije koju je još 1937. Sherrill Whiton objavio u knjizi „Interior design and decoration“. Ova knjiga danas predstavlja Bibliju modernog uređenja interijera, a Whiton je zbog nje nazvan „ocem modernog dizajna interijera“.
Profesor Whiton promatrao je prostorije i zaključio da nikad ne promatramo prostore same za sebe, već u cjelini s onim čime su namješteni i onim što vidimo kroz prozore.
Dnevna soba trebala bi biti prozračna, prostrana i dobro osvijetljena. Zbog svih ovih zahtjeva, dnevnu sobu je najbolje orijentirati prema jugu ili jugozapadu, ili nešto manje dobro, prema jugoistoku. Preporuča se da površina prostora iznosi najmanje 0,25% površine poda dnevnog boravka. Ipak, poželjno je da dnevna soba ima više prozora, kako bi što više svjetla ulazilo u nju. Ukoliko se odlučite za dvostrano osvjetljenje prostorije, ona će dobiti na kvaliteti i udobnosti.
Jako malo ljudi je rođeno s nepogrešivim osjećajem za boje, a još manje je onih koji znaju kako boje primijeniti u interijeru. Međutim, usklađivanje boja se može naučiti. Od svih elemenata koji doprinose uspješnom uređenju, boja je možda i najvažnija, i sasvim sigurno najlakše se može promijeniti. Stoga, ako mislite da je upotreba i kombiniranje boja na zidovima kompliciran i težak posao, riješite se takvih misli. Svatko može naučiti kako primijeniti boje da bi stvario ugodan ambijent u prostoriji.
Ako želite shvatiti kako uskladiti boje, nema bolje načina od toga da pogledate kroz prozor. Priroda savršeno kombinira boje: uvijek drugačije, neobične i uzbudljive.
Jednom kad shvatite osnovne pojmove i teorije boja, možete stvoriti kombinacije koje su jednako dobre i zanimljive kao i one u prirodi.
Kako djeluju boje?
Prije 1947. psiholozi su vjerovali da svaki čovjek ima boje koje preferira i da su one određene njegovim geografskim podrijetlom, religijom ili socijalno-ekonomskim statusom. Ova teorija se nije održala jer je bila prepovršna da bi nam omogućila da shvatimo zašto pojedinac neke boje voli, a drugih se gnuša. Na Kongresu psihologa 1947. u Švicarskoj, dr. Max Luscher je po prvi put iznio svoj test boja. Test se sastoji od niza obojanih kartica koje se daju ispitaniku uz zadatak da ih složi redoslijedom kojim ih preferira. Ovaj test dokazao je da postoje različite osobnosti u različitim krajevima svijeta, tj. da sklonost određenoj boji nije uvjetovana geografijom ili religijom.
U mnogim studijama, člancima i nekoliko dobrih medicinskih knjiga nismo, ipak, uspjeli pronaći dokaz da neka boja ili kombinacija boja i na koji način može utjecati na poboljšanje ili pogoršanje (fizičkog) zdravlja korisnika prostorija. Međutim, pojedine boje mogu olakšati ili otežati mentalna stanja. Tako, crna boja, te kombinacije plave i sive potiču depresivna raspoloženja, žuta i boje voća mogu olakšati pojedine simptime depresije, crvena i narančasta mogu simulirati hiperaktivnost, a pastelne boje mogu ju smanjiti... Općenito, crvena boja nas potiče na rad, zelena smiruje. To, ponavljamo, ipak ne znači da boje i na koji način mogu utjecati ili utječu na ljudsko zdravlje.
