U razdoblju od 1900. do 1933. godine u studiju najistaknutijeg američkog oblikovatelja umjetničkih predmeta od stakla Louisa Comforta Tiffanyja u New Yorku nastalo je četiristotinjak modela jedinstvenih kućnih svjetiljki koje danas na kolekcionarskim aukcijama postižu milijunske cijene. Više od sedamdeset godina kasnije tržište je “preplavljeno” kineskim kopijama nečega što se jednostavno naziva Tiffany svjetiljkom, a cijene baš i nisu zanemarive, od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kuna.

Kako prepoznati “pravu stvar“?
Originali se, naravno, ne proizvode već više od pola stoljeća, no i replike mogu zadržati potpunu autentičnost. Bračni par Željka i Boris Rogić već dvadeset godina u svojem ateljeu u riječkom Starom gradu proizvode vjerne ovlaštene kopije slavnih Tiffanyjevih invencija, a svaka njihova replika nosi Tiffanyjev certifikat kojim se garantira autentičnost nacrta, korištenog materijala i same izrade. Pravo da njihove svjetiljke nose slavno ime zaslužili su u Zürichu 1988. godine, gdje su završili školu staklorezbarstva koja se smatra nasljednicom jedinstvene Tiffanyjeve “doktrine”.

Moralni nastup
U Zürich odlaze najmanje tri puta godišnje, a njihov je rad vrlo cijenjen među stručnjacima. - Cijela ta stvar oko Tiffany lampi nije u potpunosti pravno definirana. Certifikat je više moralni nastup prema klijentima - vi svojom reputacijom tvrdite da vaš proizvod u cijelosti poštuje autentičnost materijala i izrade - govori Boris Rogić, koji je zajedno sa svojom suprugom član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, a do sada su izlagali u šest hrvatskih muzeja, između ostaloga i u Muzeju Mimara.
Željka i Boris rođeni su 1953. godine. Boris je nesvršeni student prava, a prije nego što se upustio u staklorezbarstvo, bavio se fotografijom. Proizvodnja Tiffany lampi zahtijeva izuzetnu preciznost i strpljenje, u što smo se i sami uvjerili u njihovu ateljeu. Rogići naručuju isključivo najkvalitetnije staklo (akromatska neselektirana stakla koja jako lijepo svijetle), i to iz SAD-a. Za izradu jedne svjetiljke, kaže Boris, u prosjeku treba stotinjak radnih sati.
Svaka lampa ima vlastiti drveni kalup na koji se slažu prema nacrtu izrezani komadići stakla u boji. Svaki pojedini komadić stakla “odijeva” se u bakrenu foliju , a međusobno se povezuju lemljenjem. Šavove treba dobro “ispeglati”, što  iziskuje posebnu vještinu. Važan dio priče su i brončani stalci koje Rogići ili sami lijevaju ili kupuju u specijaliziranim trgovinama.  Upravo je u izboru materijala razlika između svjetiljki Rogićevih i kineskih kopija, kod kojih se koriste manje kvalitetni i jeftiniji materijali.

Posebna vještina
Od četristotinjak poznatih Tiffanyjevih modela, mi smo replicirali otprilike dvije trećine.  Prema narudžbi, spremni smo reproducirati gotovo sve modele, osim možda dva-tri koja se ipak ne bismo usudili ‘dirati’. Tiffanyjev studio ipak je imao dvjestotinjak zaposlenih i tome supruga i ja teško možemo parirati - priča Rogić.
Cijene nisu zanemarive, ali njihove Tiffany lampe još su  tri puta jeftinije nego iste takve lampe u inozemstvu, što je, kaže Rogić, diktat tržišta. Manji i jednostavniji modeli mogu se kupti za 1700 kuna, a ovisno o zahtjevnosti lampe, cijene se kreću naviše, pa model “Bambus” primjerice, košta 15.000 kuna, a model “Cathedral”  37.000. Prosječna cijena jedne svjetiljke srednje veličine je oko 1000 eura.

Koliko je taj posao uopće isplativ?
Sudeći po Borisovu odgovoru, novac ovdje nije glavna motivacija.
“Iskreno, ponekad razmišljamo o odustajanju, ali ipak, svaki put se dogodi neko čudo i nastavljamo dalje“ - priča riječki umjetnik.

Izvor: Nekretnine365