Antonio Gaudi (Antoni Plàcid Guillem Gaudí i Cornet) bio je katalonski arhitekt poznat po svom jedinstvenom stilu i izuzetno individualističkom dizajnu.Gaudi je rođen u malom gradiću Reus, provincija Taragona, (Španjolska) 1852. godine. Oko njegovog mjesta rođenja danas se nadmeću gradići Riudoms i Reus, iako većina njegovih biografa smatra da se rodio u Reusu. Roditelji su mu bili Francesc Gaudi Serra i Antonia Cornet Bertran.
Gaudi je bio najmlađe od petoro djece, a od ranih dana je bio bolestan od reume. Najčešće zbog bolova nije mogao hodati, tako da je morao jahati na magarcu.
Obrazovanje
Gaudi nije bio dobar đak, i jedini predmet za koji je pokazivao zanimanje bila je geometrija.
Gaudi je studirao arhitekturu na Višoj tehničkoj školi arhitekture (La Escuela Técnica Superior de Arquitectura) u Barceloni od 1873. do 1877. godine.
Sa 17 godina stiže u Barcelonu s namjerom da studira arhitekturu. Zbog nedostatka novca, usporedo sa studijem, radi kao tehnički crtač i ponekad kao dizajner namještaja. Pošto je te poslove odlično radio, za različite projekte ga primaju dvojica poznatih katalonskih arhitekata, Josep Fontsere i Joan Martorelj.
U 26. godini je diplomirao, te za početak u profesiji radi kao dizajner interijera i dekorator. Jedna od vitrina koju je dizajnirao za poznati vrtić Casa Cornella u Barceloni biva izabrana za Univerzalnu izložbu u Parizu, 1878. godine. Taj čin pravi zaokret u profesionalnom i privatnom životu mladog Gaudija.
Eusebi Guell, jedan od uvaženih poslodavaca tekstilne industrije u Kataloniji, bio je impresioniran elegancijom i modernim stilom te vitrine, te je postao Gaudijev glavni klijent i mecena, po kome će kasnije ime dobiti i park `Guel`.
Kasne godine
U kasnijim godinama se posvetio isključivo izgradnji svog remek-djela - katedrale Sveta obitelj (Sagrada familija).
Dana 7. lipnja 1926. godine Antonija Gaudija je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su odbili da ga voze u bolnicu bojeći se da neće moći da im plati vožnju. Niko nije prepoznao najslavnijeg arhitekta Barcelone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sljedećeg dana. Kada su htjeli da ga premjeste u bolju bolnicu, on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, ožaljen od cijele Barcelone.
Mnogi njegovi radovi nalaze se u centru Barcelone. Osam ih je UNESCO proglasio svjetskom baštinom.
U kasnijim godinama se posvetio isključivo izgradnji svog remek-djela - katedrale Sveta obitelj (Sagrada familija).
Dana 7. lipnja 1926. godine Antonija Gaudija je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su odbili da ga voze u bolnicu bojeći se da neće moći da im plati vožnju. Niko nije prepoznao najslavnijeg arhitekta Barcelone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sljedećeg dana. Kada su htjeli da ga premjeste u bolju bolnicu, on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, ožaljen od cijele Barcelone.
Mnogi njegovi radovi nalaze se u centru Barcelone. Osam ih je UNESCO proglasio svjetskom baštinom.
Najpoznatija Gaudijeva djela
Casa Batlló
Casa Batlló je napravljena u razdoblju od 1904. do 1906. godine. Nalazi se u ulici Passeig de Gracia 43 u Barceloni.
Stanovništvo Barcelone je naziva Manzana de la discordia (Jebuka nesklada). Bila je projektirana kao obiteljska kuća srednjeg staleža.
Kuća je tipičan primjer Gaudijeve arhitekture. Nepravilni oblici dominiraju arhitekturom ovog zdanja. Veliki dio fasade je prekriven mozaicima, napravljenim od polomljenih keramičkih pločica, koji se zove trenkadis, tehnika također veoma tipična za skoro sva Gaudijeva djela. Krov je lučan i podsjeća na leđa zmaja (zmaj je jedan od tipičnih simbola Gaudijeve arhitekture).
Casa Milà
Stanovništvo Barcelone je naziva Manzana de la discordia (Jebuka nesklada). Bila je projektirana kao obiteljska kuća srednjeg staleža.
Kuća je tipičan primjer Gaudijeve arhitekture. Nepravilni oblici dominiraju arhitekturom ovog zdanja. Veliki dio fasade je prekriven mozaicima, napravljenim od polomljenih keramičkih pločica, koji se zove trenkadis, tehnika također veoma tipična za skoro sva Gaudijeva djela. Krov je lučan i podsjeća na leđa zmaja (zmaj je jedan od tipičnih simbola Gaudijeve arhitekture).
Casa Milà
Casa Milà popularno nazvana La Pedrera (katal. La Pedrera, `kamenolom`) izgrađena je između 1906. i 1912. godine u stilu katalonskog modernizma. Nalazi se u ulici Passeig de Gracia u samom centru Barcelone. Kuća je izgrađena po narudžbi bračnog para Milà.
Kuća je izgrađena u tipičnom Gaudijevom stilu, s vrlo malo pravih linija i površina, i s mnogo oblina i krivina. Odaje utisak pustinjskih dina ili morskih valova. Cijela fasada je urađena u prirodnom kamenu, osim krova, koji je pokriven bijelim keramičkim pločicama. Kombinacija kamena i bijelih pločica čini da zgrada djeluje kao planina pod snijegom. Na krovu se nalaze stepenišni izlazi i dimnjaci koji, prekriveni staklom razbijenih boca, liče na glave ratnika pod šljemovima.
Po ljepoti se posebno ističe kovano željezo na balkonima koje ima oblik puzavica. Kuća ima pet katova, tavan koji je cijeli ukrašen slomljenim lukovima i već spomenuti ravni krov, kao i dva velika unutarnja dvorišta i nekoliko manjih.
Danas je ova kuća vlasništvo jedne štedionice koja je u više navrata poduzela radove konzervacije i restauracije. Kuća je otvorena za javnost i mogu se posjetiti stanovi na četvrtom katu, tavan i terasa na krovu. Na ostalim spratovima se nalaze kancelarije ili u njima još žive stare katalonske obitelji. Godine 1984. UNESCO je La Pedreru proglasio svjetskom baštinom.
Park Guell
Kuća je izgrađena u tipičnom Gaudijevom stilu, s vrlo malo pravih linija i površina, i s mnogo oblina i krivina. Odaje utisak pustinjskih dina ili morskih valova. Cijela fasada je urađena u prirodnom kamenu, osim krova, koji je pokriven bijelim keramičkim pločicama. Kombinacija kamena i bijelih pločica čini da zgrada djeluje kao planina pod snijegom. Na krovu se nalaze stepenišni izlazi i dimnjaci koji, prekriveni staklom razbijenih boca, liče na glave ratnika pod šljemovima.
Po ljepoti se posebno ističe kovano željezo na balkonima koje ima oblik puzavica. Kuća ima pet katova, tavan koji je cijeli ukrašen slomljenim lukovima i već spomenuti ravni krov, kao i dva velika unutarnja dvorišta i nekoliko manjih.
Danas je ova kuća vlasništvo jedne štedionice koja je u više navrata poduzela radove konzervacije i restauracije. Kuća je otvorena za javnost i mogu se posjetiti stanovi na četvrtom katu, tavan i terasa na krovu. Na ostalim spratovima se nalaze kancelarije ili u njima još žive stare katalonske obitelji. Godine 1984. UNESCO je La Pedreru proglasio svjetskom baštinom.
Park Guell
Park Guell je park koji se nalazi na brdu El Carmel U Barceloni. Gaudi je ovaj park projektirao u razdoblju od 1910. do 1914. godine.
Park je prvobitno bio dio komercijalno neuspješne stambene zone - ideja grofa Eusebija de Guella. Inspiriran je britanskim parkovima i zbog toga je dobio englesko ime park. Kasnije je pretvoren u gradski vrt. Gaudijeva višebojna mozaična fontana u obliku zmaja na glavnom je ulazu. Iako zvuči neobično, park je vješto projektiran da bi omogućio mir i spokoj koji se od parka očekuje. Zgrade, iako vrlo originalne i upečatljive, relativno su neupadljive, kada se uzmu u obzir druge građevine koje je Gaudi projektovao. Imaju krovove fantastičnih oblika s neobičnim vrhovima. Ključno mjesto u parku je glavna terasa, okružena dugom klupom u obliku morske zmije. Gaudi je upotrijebio nagog čovjeka koji sjedi u glini da bi projektirao klupu. Krivine stvaraju veći broj enklava, koje stvaraju atmosferu druženja.
Veliki prolaz na najvišoj točki parka nudi najbolji pogled na Barcelonu. S njega se pruža panorama grada, sa Sagrada familijom i brdom Montjuic u daljini.
Park je prvobitno bio dio komercijalno neuspješne stambene zone - ideja grofa Eusebija de Guella. Inspiriran je britanskim parkovima i zbog toga je dobio englesko ime park. Kasnije je pretvoren u gradski vrt. Gaudijeva višebojna mozaična fontana u obliku zmaja na glavnom je ulazu. Iako zvuči neobično, park je vješto projektiran da bi omogućio mir i spokoj koji se od parka očekuje. Zgrade, iako vrlo originalne i upečatljive, relativno su neupadljive, kada se uzmu u obzir druge građevine koje je Gaudi projektovao. Imaju krovove fantastičnih oblika s neobičnim vrhovima. Ključno mjesto u parku je glavna terasa, okružena dugom klupom u obliku morske zmije. Gaudi je upotrijebio nagog čovjeka koji sjedi u glini da bi projektirao klupu. Krivine stvaraju veći broj enklava, koje stvaraju atmosferu druženja.
Veliki prolaz na najvišoj točki parka nudi najbolji pogled na Barcelonu. S njega se pruža panorama grada, sa Sagrada familijom i brdom Montjuic u daljini.
Sagrada familia
Sveta obitelj je crkva u izgradnji koje se nalazi u Barceloni i smatra se Gaudijevim remek-djelom.
To je katolička bazilika napravljena u gotskom stilu. Crkvu su počeli graditi arhitekti Martorellu i Francescu de Paula Villaru, da bi 1884. godine projekt preuzeo i u potpunosti promijenio Gaudi. U to vrijeme lokacija na kojoj je počela izgradnja bila je 1,5 km udaljena od Barcelone. Gaudi je na projektu radio 40 godina, od toga posljednjih 15 godina je radio isključivo na tom projektu.
Gaudi je umro 1926. godine, a na crkvi je nastavljen rad do današnjih dana. Po sadašnjim predviđanjima, trebalo bi da bude završena do 2020. godine. Većina Gaudijevih skica i projekata crkve je uništena za vrijeme Španjolskog građanskog rata.
Sagrada familia je uvrštena na listu UNESCO-ve svjetske baštine.
Prema pisanju u španjolskim novinama, Sagrada familia je s 2,26 milijuna posjetitelja u 2004. godini najposjećenija turistička atrakcija u Španjolskoj ispred madridskog muzeja Prada i grada Alhambre, prijestonice maurske (arapske)
države.
To je katolička bazilika napravljena u gotskom stilu. Crkvu su počeli graditi arhitekti Martorellu i Francescu de Paula Villaru, da bi 1884. godine projekt preuzeo i u potpunosti promijenio Gaudi. U to vrijeme lokacija na kojoj je počela izgradnja bila je 1,5 km udaljena od Barcelone. Gaudi je na projektu radio 40 godina, od toga posljednjih 15 godina je radio isključivo na tom projektu.
Gaudi je umro 1926. godine, a na crkvi je nastavljen rad do današnjih dana. Po sadašnjim predviđanjima, trebalo bi da bude završena do 2020. godine. Većina Gaudijevih skica i projekata crkve je uništena za vrijeme Španjolskog građanskog rata.
Sagrada familia je uvrštena na listu UNESCO-ve svjetske baštine.
Prema pisanju u španjolskim novinama, Sagrada familia je s 2,26 milijuna posjetitelja u 2004. godini najposjećenija turistička atrakcija u Španjolskoj ispred madridskog muzeja Prada i grada Alhambre, prijestonice maurske (arapske)
države.
Izvor: Wikipedia
