Nema više dvojbe: klima kakvu sada poznajemo za nekoliko desetljeća više neće postojati. Peter Werner je biolog u Institutu za stanovanje i okoliš u Darmstadtu. Elke Chamella – Emrich, arhitektica, suvlasnica je Evers + Partner (ureda za krajobraznu arhitekturu i urbanizam) u Kaiserslauternu. Njihova razmišljanja koja slijede preuzeta su iz časopisa Detail.
Kakav će utjecaj promjene klime imati na Europu?
U Njemačkoj, npr., rast prosječne godišnje temperature za 3°C ili više do 2100. godine, će – klimatskim rječnim rečeno – smjestiti Berlin sedam stupnjeva geografske širine južnije. Grad će imati klimu kakvu danas ima Milano. U nekim dijelovima zemlje će broj noći u kojima će temperatura iznositi više od 20°C porast će sedam puta, što će značiti i povećanje broja ljudi s poremećajima spavanja. Ljeto 2003. je, u sjećanjima mnogih, još svježe. Prema različitm procjenama (ovisno o modelu izračuna koji se koristio) broj smrti povezanih s toplinskim valom iznosi oko 35 000 u Francuskoj i između 3 500 i 7 000 u Njemačkoj. U Njemačkoj je osobito teško bila pogođena pokrajina Baden – Württemberg, a u Kölnu je stopa smrtnosti bila 17% veća od uobičajene. Analiza smrtnosti u Francuskoj dala je sljedeće rezultate: najpogođeniji ljudi su bili oni koji su živjeli na višim katovima slabo osvjetljenih kuća (izgrađenih uglavnom prije 1975.), a i zaposlenici u uredima su se žalili na jako sunčevo zračenje i previše topline u prostorijama. Dokazan je pad mentalnih i fizičkih izvedbi pri temperaturama većim od 30°C. U Engleskoj se već tada vode rasprave o tome treba li prilagoditi radne sate radnika na građevini vremenskim uvjetima i vrućinama produžujući pauzu za ručak, a naporne poslove prebaciti za rane jutarnje ili večernje sate, kad vrućina popusti. S današnje točke gledanja, ljeto 2003. bilo je ekstremna pojava, ali u budućnosti će takva ljeta biti relativno očekivana i normalna. Pogled na vremenske krajnosti koje se povremeno pojavljuju danas, naznaka je onoga što možemo očekivati u budućnosti, npr. oluje koje izazivaju milijunske štete ili siloviti udari kiše. Ova vrsta analize važna je za predviđanje posljedica koje nam nosi budućnost, i što je najvažnije, za razvijanje određenih načina od obrane od vremenskih nepogoda.
Hoće li se promjeniti graditeljska praksa?
Ako se klima znatno promijeni tijekom životnog ciklusa zgrade, ta zgrada više neće moći pružiti ugodnu unutrašnjost korisnicima prostora. Ako te promjene oštete vanjski omotač zgrade ili nosivu konstrukciju mogu se dogoditi različite stvari, a u najgorem slučaju i totalni kolaps i urušavanje zgrade. U Srednjoj Europi se zgrade mogu relativno lako prilagoditi klimatskim promjenama. S jedne strane, postoje opsežne smjernice za održavanje zgrada, neke od njih sa specifičnim regionalnim odrednicama (npr. zone većeg rizika od udara kiše ili vjetra), a tu su i standardi prema kojima se gradi i koji pokrivaju širok spektar postojećih i mogućih klimatskih efekata. S druge strane, Europljani imaju dugu tradiciju gradnje koja uzima u obzir regionalne uvjete. U Velikoj Britaniji regionalne analiza oštećenja zgrada izazvanih zimskim olujama pokazala su učinkovitost tradicije gradnje koja vodi brigu o klimatskim uvjetima. U Škotskoj su štete izazvane udarima vjetra bile mnogo manje nego na jugu Engleske, gdje je bilo oštećenja krovova, prozora i tanjura satelitskih antena. U Škotskoj su te štete izbjegnute zahvaljujući jednostavnim načinima: teškim okvirima građevina, korišenju zaštitne uloge krova, osiguranjem instalacija od udara vjetra i osiguranjem crijepova od oluje.
Je li odgovor na klimatske promjene povratak regionalnim tradicijama gradnje?
Stara graditeljska praksa svakako je bila dobro upoznata s uvjetima tla, građevnim materijalima i lokalnim klimatskim uvjetima. Ipak, otada se, očito, toliko toga promijenilo, u ekonomiji, tehnikama gradnje i udobnosti koju očekujemo, da jednostavan povratak starim tehnikama i načinima gradnje nije izvodiv. Načela na kojima počivaju tradicionalni načini gradnje još uvijek su aktualna i važna, te iz njih možemo naučiti mnogo dok se nastojimo pripremiti i prilagoditi klimatskim promjenama. Ono što možemo naučiti je da bi trebalo izbjegavati dugotrajan transport građevinskih materijala, da bismo trebali iskoristiti potencijal za uštedu energije pri gradnji i koristiti što je moguće više lokalnih izvora energije. Od samog početka gradnje, odluke o oplošju, izbora materijala i dizajna, sve bi trebalo biti oblikovano prema očkivanim klimatskim uvjetima. A ovi zaključci bi trebali utjecati i na izbor pozicije budućeg objekta. Veliku pozornost treba obratiti i na tehnologiju koja će se koristiti, zrelost zaposlenih, testiranje i upotrebu materijala i konstrukciju koja treba biti energetski prihvatljiva za održavanje, te ostavljati mogućnost renoviranja i daljnjeg prilagođavanja klimatskim promjenama. Redovita inspekcija omotača zgrade, ključni je element u sprječavanju oštećenja od naleta kiše i oluja. Poseban izazov je kako se nositi s valovima vrućine koji nas čekaju u budućnosti. Trenutni trendovi u gradnji su pogoršali problem. U posljednjih nekoliko godina višestruko se povećao udio prozora u površini vanjskog omotača zgrada, šta je, također, povećalo i količinu prostora izloženog sunčevoj radijaciji ljeti. Iz ovog razloga se sve više razmišlja o ograničenju površine prozora na poslovnim i stambenim zgradama. Neki vide rješenju u instaliranju malih jedinica klima uređaja, kakve prevladavaju u npr. Italiji i Grčkoj. Odnedavno sekoriste i u Njemačkoj. Ovakav pristup rješavanju problema ne preporučuje se niti zbog udobnosti korisnika prostora, niti zbog zaštite klime. U prilog tome ide i činjenica da se takve jedinice energetski neefikasne. U Italiji je od 2000. do 2004. broj takvih jedinica porastao s 4 na 10 milijuna. Nasuprot tome, postoji i mnogo primjera zgrada koje zahvaljujući prikladnom dizajnu vanjskog omotača (površina prozora, orijentacija prostorija, solarna stakla, spremnici topline, itd.) i inteligentnim tehnologijama (noćna ventilacija, korištenje geotermalne energije, itd.) štite stanare od vrućine ljeti, a od gubitka toplote zimi. Za sve zabrinute zbog budućih ljetnih toplotnih valova, treba spomenuti da ćemo i dalje imati četiri godišnja doba, uključujući i zimu koja neće biti ništa slabija i kraća od spomenutih vrućina ljeti. Tako će načini sprječavanje gubitka topline zimi i dalje biti aktualno pitanje. Klimatske promjene i njihovi efekti utjecat će na već postojeće zgrade, osobito one koje se neće moći brzo i prilagoditi promijenjenim uvjetima. Određeni lokalni faktori (nagnuto zemljište, različiti karakteri naselja, itd.) i tipovi zgrada (povijesne građevine, npr.) mogli bi biti ozbiljno pogođeni vlažnijim zimama. Bit će potrebno pozorno promatranje i pravovremena akcija da se potencijalna šteta spriječi.
Planiranje
Što ovi zaključci i otkrića znače za buduću građevinsku praksu i zakonske odredbe? Uz postojeće standarde u zgradarstvu i uz dugoročno planiranje i pravilnu gradnju, većina problema uzrokovana klimatskim promjenama može se ispravno rješiti. Probleme će, naravno, biti lakše rješiti u novim, nego u već postojećim zgradama. Ipak, u nekim će stvarima (prozori, odbljesak fasade, klimatizacijski sustavi) biti potrebno prilagoditi propise, ili donijeti nove. Među njima bi se trebale naći uredbe o dopuštenoj jakosti odbljeska i dizajnu fasada, s ciljem refleksije i apsorpcije dugih valova sunčevog zračenja u gradskim područjima. S druge strane, neki od postojećih propisa su kontraproduktivni: u pojedinim regijama površinske vode ne mogu biti poslane u kanalizaciju, nego moraju kroz tlo doprijeti do podzemnih voda. To uzrokuje velike probleme u kišovitim zimama jer natopljeno tlo ne može primiti više vode. Jaka kiša tada može rezultirati katastrofom. U budućim propisima o zgradarstvu trebat će voditi računa o klimatskim promjenama. Adekvatna zaštita moći će se osigurati ako budemo na vrijeme učili iz, zasad, ekstremnih vremenskih uvjeta koji će u budućnosti biti česte pojave. Također, i izgradnjom zgrada koje će se moći prilagoditi budućim dvadesetgodišnjim ciklusima promjena klime. Planiranje i aktivnosti lokalnih vlasti i graditelja morat će biti usklađeno s rezultatima motrenja okoliša i analize rizika okoliša. Trebat će omogućiti što više informacija svim sudionicima procesa gradnje. Podizanje svijesti o klimatskim promjenama ključni je element budućnosti graditeljstva jer – klijent i korisnik prostora je onaj koji će na kraju odlučiti o kvaliteti zgrade. Nedavne kampanje postigle su relativno skromne rezultate, a energetski efikasne zgrade još se sporo prodaju na tržištima nekretnina – sve znakovi da je put pred nama – dug i težak.
(Prijevod: Željka Višak, Ana Ezgeta)
