U Hrvatskoj se sve češće, što šaptom, što naglas, govori o potrebi zelene, ekološki prihvatljive gradnje. Sve je više i onih koji ozbiljno razmišljaju o izgradnji svojih domova po „zelenom“ principu funkcioniranja. Što zbog novčanih ušteda, što zbog uvjerenja da je prirodu potrebno sačuvati i za buduće naraštaje, a što zbog potebe usklađivanja građevinskih standarda s onim Europske Unije kojoj Hrvatska toliko teži, čini se da će se mnogi hrvatski domovi uskoro zazelenjeti.
Izgradnjom prve hrvatske pasivne kuće, hrvatsko graditeljstvo se, s velikim zakašnjenjem, uključilo u novo doba – doba ekološke gradnje.

Što je pasivna kuća?
Pasivna kuća je danas vrhunski standard energetski efikasne gradnje. Jedna od ključnih značajki pasivnih objekata je korištenje raspoložive energije, tj. osnovni princip pasivnog objekta je minimiziranje gubitaka topline korištenjem prirodne ventilacije, solarne topline i učinkovite izolacije. Unutar objekta se održava ugodna klima bez mehaničkih sustava grijanja i hlađenja; kuća sama sebe grije i hladi i zbog toga je „pasivna“. Standardi smanjenja potrošnje energije zahtjevaju promjene u pristupu izgradnji, dizajnu i konstrukciji. Ove promjene ne moraju nužno značiti da će se troškovi izgradnje objekta višestruko povećati. Troškovi nisu prekomjerni sve dok pažljivo razmišljamo o orijenaciji i dizajnu kuće. Svi dizajneri pasivnih objekata preporučuju orijentaciju kuće prema jugu, što manje vanjskih vrata, jednu stranu krova okrenutu prema jugu zbog kolektora, gradnju prizemnica... U odnosu na konvencionalno izgrađene objekte iste površine, pasivna kuća može sačuvati i do nevjerojatnih 90% više energije. Stoga, smanjeni troškovi energije, mogu u vrlo kratkom vremenu isplatiti malo skuplju gradnju (prema procjenama, gradnje pasivne kuće je oko 15% skuplja nego gradnja konvencionalnog objekta iste površine) i objekti su na duže vremenske periode mnogo isplativiji nego „obični“.

Prvu pasivnu kuću dizajnirali su Bo Adamson i Wolfgang Feist i ona je sagrađena 1991. u Darmstadtu, u Njemačkoj, pod nadzorom njemačkog ministarstva zaštite okoliša. Dr. Feist je 1996., u Darmstadtu, osnovao Insitut za pasivne kuće (Passivhaus Institute) kako bi promicao gradnju ovakve vrste objekata. Otad je, širom svijeta, izgrađeno više od 15 000 pasivnih kuća. Najviše ih postoji u Njemačkoj i skandinavskim zemljama. U Americi je prva pasivna kuća izgrađena 2003., dizajnirala ju je njemačka dizajnerica Katrin Klingenberg.U cijeloj Europi, postoji različite vrste poticaja za investitore koji se odluče na gradnju pasivnih objekata. Njemačkim građanima je, npr., isplata kredita za gradnju takvih objekata osigurana i pojedine savezne države potiču gradnju pasivnih objekata dodatnim olakšicama, dok Austrija dodjeljuje poticaje i do 30 000 eur za gradnju pasivnih objekata. U Hrvatskoj još uvijek ne postoje takvi poticaji za gradnju pasivnih kuća i objekata, ali pojedini gradovi i županije daju komunalne olakšice korisnicima pasivnih objekata. Nadamo se da će i Republika Hrvatska svojim građanima uskoro omogućiti, barem minimalne, poticaje za gradnju pasivnih domova i poslovnih objekata i time se približiti europskim zemljama koje već odavno na takav način vode brigu o svojem okolišu i građanima.

Kako funkcionira pasivna kuća?
Omotač pasivne kuća minimizira gubitke toplinske energije hermetičnim zidovima, naprednim vratima i prozorima, te ventilacijskim sustavom koji sprečava nepotrebne gubitke topline. Optimizira solarnu toplinu i kombinira je s toplinom proizvedenom unutar kuće (od strane stanara ili električnih uređaja). Pasivne kuće su dizajnirane da funkcioniraju bez „pravog“, mehaničkog, sustava grijanja (nema peći i kotlova) i hlađenja.
Obnovljivi izvori energije mogu biti korišteni da se dođe do stupnja nulte potrošnje energije ili čak do toga da je kuća u mogućnosti proizvesti više energije nego što troši.
Cijeli se koncept pasivne kuće temelji na tome da koristi obnovljive izvore energije, te da smanji količinu energije potrebnu za zagrijevanje i hlađanje objekta i gubitke energije koji nastaju uslijed nedovoljno dobro izvedene izolacije na objektima. Ukoliko bi se ovaj princip prihvatio kao najbolji mogući (što zasad vjerojatno i jest) i ako bi se radilo na njegovu promicanju i daljnjem usavršavanju, zasigurno bi pasivna gradnja postala, pored toga što je ekološki najprihvatljivija, i mnogo pristupačnija i dostupnija i onima koji si dosad nisu mogli priuštiti takve domove.