-kamenom žbukom (i kulirom)
-plemenitim žbukama
-plastičnim žbukama
-fasadnim bojama.
Principijalne uvodne napomene odnose se i na fasaderske radove. Uz opisane plemenite i plastične žbuke koriste se za obradu pročelja, ali i u interijerima, kamene žbuke (umjetni kamen), obrade u tehnici pranog kulira i sintetičke fasadne boje.
Kamena žbuka je smjesa kamene sitneži odnosno brašna i cementa (obično bijelog). Struktura ove žbuke podsjeća na prirodni kamen kada se primjeni neka od klesarskih metoda obrade njene površine (inače prilično neugledne –zaglađene, nakon postave). Izvodi se u dva sloja (nije obrazno). Podložni, prvi sloj debljine oko 2 cm izvodi se u cementnom mortu sa grubom još i namjerno izbrazdanom površinom. Drugi sloj, same kamene žbuke, nanosi se na podložni uz prethodno močenje, a nakon postave zagladi se površina. Nakon oko tjedan dana pristupa se klesarskoj obradi na jedan od slijedećih načina:
- štokarenjem
- brazdanjem
- brušenjem
- grubim otucavanjem.
Umjesto drugog sloja od kamene žbuke može se ugraditi kulir smjesa, koja se nakon par sati površinski ispire u vodu namočenim četkama. Time se ispere sloj cementa od 2-3 mm. Konačni efekt ovisi o krupnoći agregata, boji, omjeru miješanja, boji cementa i vremenu ispiranja. I kamena žbuka se u sloju od oko 3 cm može postavljati i direktno na dobro očišćenu, pripremljenu i pačokiranu podlogu. U tom slučaju je utrošak skupljeg materijala veći jer se njim moraju ispuniti i sve neravnine koje bi inače ispunio podložni sloj cementog morta.
Plemenite i plastične žbuke i sintetičke fasadne boje su danas tvornički gotovi proizvodi spremni za uporabu koja se mora obaviti striktno prema uputama proizvođača (važno je da su ta uputstva popraćena i odgovarajućim atestima koji osim deklaracije kvalitete daju i tehničke informacije o svojstvima proizvoda).
Sintetičkih boja ima dvije vrste: 1. prva uključuje sintetičke smole rastvorene u organskim rastvaračima, a 2. sintetičke smole disperzirane u vodi. Za primjenu ovih boja podloga se mora pripremiti čišćenjem i eventualno sredstvom za impregnaciju (također i za primjenu plastičnih žbuka), a neravnine sa zida moraju zakitati. Za tu svrhu se koristi kit masa koja se sastoji od sintetske smole, finih punila, pigmenata i rastvarača odnosno vodene disperzije. Ova se kit masa nanosi u poprečnoj debljini od 1-2 mm (ne mogu se njome izravnavati velike neravnine: njih treba prethodno izravnati zidarskim postupkom).
Plastične žbuke prianjaju i na druge podloge: drvo, ivericu, metal, salonit i sl., a osim nanošenja elastičnom čeličnom platicom mogu se nanašati štrcanjem pomoću ježa ili pištolja sa kompresorom. Kod tehnologije štrcanja veći je utrošak žbuke i zbog rasipanja i zbog potrebne veće debljine sloja. Sintetičke boje nanose se kistom, valjkom ili aparatom za štrcanje.
Među karakteristikama ovih fasadnih boja vrlo je značajan stupanj poroznosti koji omogućava «disanje» obodne konstrukcije. U tom su smislu disperzivne boje poroznije jer ostaju mikropore nakon ispiranja vode. Ove se karakteristike trebaju provjeriti u popratnoj dokumentaciji: dobre su one boje ili žbuke koje spriječavaju penetraciju oborinske vlage a omogućavaju vakumaciju difuzne i građevinske vlage.
Posebna kategorija su toplinske žbuke (toplinske izolacije) kod kojih se kao agregat dodaju granule ekspandiranih prirodnih ili sintetičkih materijala. Ove toplinske žbuke, nanesene u debljinama od više centimatara, mogu dobiti završnu oblogu sintetičkom bojom ili žbukom.
Obrada pročelja mozaikom, kamenom, keramičkim ili staklenim može se također kategorizirati u fasaderske radove. Danas se koristi tvornički pripremljan mozaik na papiru sa strane lica ili na mreži od staklene vune na poleđini. Utiskuje se u cementni mort ili ulaže u kalupe prije betoniranja prefabrikata.
