Suvremene težnje:
- povećanje dimenzija i stupnja finalizacije elemenata
- izbjegavanje mokrih procesa
- polaganje koje je moguće pri svim temeperaturama.
Vrste podova:
- drveni (iz drvnog materijala), parketarski dio
- topli podovi bez reški (rola ili velike ploče), tekstilni dio
- podne obloge (ljevane i sl.) iz umjetnih materijala
- specijalni podovi (šuplji, elastični (tartani) i sl.)
- terazzo podovi
- kameni podovi (potpune kamene poče i složene iz djelova)
- keramički podovi.
Prema našim tehničkim normama u pojam «pod» ulaze svi slojevi iznad nosive konstrukcije, a ne samo finalna površina. Iz toga proizlazi da rješenje poda treba sadržavati i sve fizikalne elemente (toplinske i zvučne) a ne samo one glede obrade, otpornosti i oblikovanja same hodne površine. Neovisno od ukupne vrijednosti (toplinske) nekog poda, subjektivni osjećaj njegove «topline» ili «hladnoće» izaziva u prvom redu završni sloj (s kojim dolazimo u dodir). Iz toga slijedi podjela na tople, polutople i hladne podove (koeficijent upijanja topline 6, 10 i 20).
Ljevane podloge od laganih agregata su fluorbit (pluto sa bitumenskim vezivom). Umjesto pluta može se upotrijebiti i perlit ili keramzit. Ove podloge imaju dobra izolacijska svojstva, a mogu se smatrati «suhima» jer ne sadržavaju vodu.
Za podloge u pločama (također suhe) mogu se upotrijebiti iverice, panel ploče (još bolje: sa bakelitnom presvlakom), i ploče od drvenog otpada sljepljenog umjetnim smolama, a također (ili) cementom.
Te (navedene) podloge nisu još kod nas u najširoj primjeni. Češće su takozvane «plivajuće» podloge. One su fizikalno kvalitetne u slučaju korektne izvedbe, ali je postupak «mokar» što je loše. Podloge plivaju na mekim pločama, slobodno položenim na konstrukciju i izoliranim sa gornje strane tankom ljepenkom ili sličnim materijalom. Plivajuće podloge moraju biti dilatirane od obodnih zidova (obično otpatcima istih mekih ploča). Najčešće se primjenjuje cementni namaz (kao plivajuća podloga) armiran rabitz pletivom ili nearmiran (ovisi o debljini). Površine veće od 20m, ili dulje od 6m treba dilatirati. Podloge se izvode sa malom količinom vode (u vlažan beton), sa srednjom količinom cementa i agregatom 0-7mm granuliranim po preporučenoj krivulji. Vrlo rijetko se izvodi i gipsani namaz ili asfaltni namaz.
Cementne plivajuće podloge mogu se koristiti i kao završni sloj poda. U tom slučaju dobro ih je impregnirati umjetnim smolama (sa organskim rastvaračima) (epoksi i poliester smole, itd).
Svojstva koja mora ispunjavati pod (završni sloj) mogu se izražavati (ili zahtijevati) u različitim stupnjevima, a odnose se na vodootpornost, fizikalna svojstva (toplina i zvuk, otpornost na habanje i inercija u zadržavanju početnih svojstava (boje, elastičnosti i sl). Gubitak ovih svojstava je moguć i nakon perioda garantnog roka (čak i do 5 godina).
