Podna površina značajan je element arhitektonskog oblikovanja unutrašnjeg prostora te se mora riješiti odabirom adekvatnog materijala i načina obrade.
Podovi su svi slojevi iznad nosive stropne konstrukcije ili iznad tla, a prema potrebi sastoje se od: podloge, izolacije, zaštite i završnog gornjeg sloja. U užem smislu pod je samo gornji završni sloj po kojemu se hoda ili se kreću vozila. Izbor završne obrade podne plohe ovisi o mnogo zahtjeva koji su često i kontradiktorni pa je u praksi odluka o izboru hodne plohe najčešće kompromisna ocjena prioriteta tehničko-uporabnih i estetsko-oblikovnih zahtjeva.
Izbor vrste materijala za pod ovisi o namjeni prostorije, prometu u prostorijama, podnoj podlozi, raspoloživim sredstvima i sl. Završna podna (hodna) ploha treba funkcionalno odgovarati potrebama kretanja. Ispravan izbor poda važan je s higijenskog i estetskog stanovišta, a taj izbor neposredno utječe na visinu građevnih troškova, kao i na troškove uzdržavanja građevine.
Pod mora biti ravan, ali ne suviše gladak niti klizav. Nasuprot tome, ne smije biti niti izrazito hrapav jer se time povećava habanje i stvaranje prašine. U određenim slučajevima neki će se dodatni zahtjevi moći postići i određenim načinom izvedbe podne konstrukcije (sportske dvorane, baletni pod), a katkada čak i nosiva stropna konstrukcija preuzima neke zahtjeve (karakteristike toplinske i zvučne izolacije, osiguranje vodonepropusnosti, sistem osiguranja od električnog udara), ali ipak će većinu zahtjeva morati zadovoljiti prvenstveno sam završni sloj, odnosno podna obloga. Polažemo ga kad su svi važniji obrtnički radovi završeni i kad su prostorije prema vani zatvorene.