1. vatrosigurnost (škole, radionice i prostorije s lakoupaljivim materijalom, bolnice, tavani);
2. nepropusnost za vodu i otpornost na vlagu (kupaonice, kuhinje);
3. otporanost na mraz (hladnjače ili prostori izvan zgrada);
4. osiguranje zaštite od spoja s električnom instalacijom i od skupljanja statičkog elektriciteta (radionice);
5. otporanost na djelovanje kemikalija (laboratoriji, skladišta, prostorije koje se moraju povremeno dezinficirati).
Zapravo niti jedan pod ne odgovara svim tim zahtjevima pa treba odabrati onaj koji je najbolji za određenu prostoriju. Podovi izloženi vlazi ili vatri moraju se izvesti isključivo kao masivni, bez prisustva materijala podložnoga truljenju odnosno gorenju. Podovi u stanovima trebaju biti topli, dovoljno elastični i imati mogućnost dovoljnog prigušenja zvuka. U uredskim prostorima traži se topli pod, dovoljno elastičan i s naročito dobrim svojstvom prigušenja zvuka. U školama i bolnicama pod treba biti higijenski, lakoodržavajući, ne smije zadržavati prašinu, treba biti otporan na kiseline i polutopli. U industrijskim pogonima pod je otporan na veće mehaničko opterećenje, eventualno na kemijske utjecaje. U laboratorijima pod mora biti otporan na kemijske utjecaje i elektrostatičke udare.
U podrumskim prostorijama i u prizemlju nepodrumljenih zgrada podovi leže izravno na tlu. Za zaštitu prostorija od kapilarnog dizanja vlage iz tla treba u podnu konstrukciju staviti trajnu i elastičnu izolaciju koja sprječava prodor vlage u konstrukciju i prostoriju. Podna hidroizolacija treba s izolacijom obodnih stijena činiti cjelinu.
U izvedbenim nacrtima potrebno je za svaku prostoriju upisati vrstu poda i njegovu visinsku kotu. Kao početna kota (± 0'0) uzima se pod prizemnog stubišnog prostora, odnosno ulaza u zgradu. Prilikom izvedbe zgrade u svim se prostorijama po obodnim stijenama označi vodoravna crta koja se nalazi jedan metar iznad površine gotovoga poda (niveleta za odmjeravanje, vagris).
Radi boljeg zatvaranja vrata između prostorija koje služe u različite svrhe potrebno je vratno krilo prisloniti uz prag visine 1÷2 cm. Zbog toga se postavi poseban prag ako prostorije imaju istu visinu poda ili, bolje, pod prostorije iz koje se otvaraju vrata izvede se 1÷2 cm više od poda prostorije u koju se vrata otvaraju. Prag je obično od istoga materijala kao pod, po potrebi metalnim profilima ojačan po rubovima.
Instalacijske cijevi položene ispod poda, a koje se moraju nadzirati, stavljaju se u kanale pokrivene pomičnim pločama kojima je gornji dio od istoga materijala kao i završna podna obloga. Gornji završni podni sloj polaže se kad su svi važniji obrtnički radovi gotovi i kad su prostorije prema vani zatvorene.
