1. Pod mora imati ravnu i ne previše hrapavu površinu sa što manje reški jer se u protivnom brzo troši i teško održava, u reškama se sakuplja nečistoća, a u podlogu ispod poda će lagano prodrijeti vlaga. Radi sigurnosti kretanja podna površina ne smije biti preglatka niti skliska. Normalno je podna površina vodoravna, osim kad namjena prostorije uvjetuje njezin nagib (kupaonice, laboratoriji, radionice, staje). Podovi izvan zgrada u pravilu se izvode u nagibu zbog vodoodvodnje.

2. Pod mora biti otporan na površinsko trošenje i habanje što je osobito važno u prostorijama s velikim prometom (školske učionice, hodnici). Trajnost poda znatno se povećava stalnim i stručnim održavanjem.

3. Pod treba biti stabilan i dovoljno čvrst na plošni pritisak (plošni pritisak noge stolice iznosi 50÷100 N/cm2, a glasovira i do 500 N/cm2). Najosjetljiviji su podovi od gume, linoleuma i asfalta.

4. Pod mora osigurati dovoljnu toplinsku zaštitu, tj. povoljnu toplinsku izolaciju stropova i difuziju vodene pare kroz stropnu konstrukciju. Položaj toplinskog zaštitnog sloja u stropu vrlo je važan s obzirom na difuziju vodene pare i mogućnost stvaranja kondenzata u konstrukciji. Kondenzacija vodene pare nastaje kad para difuzijom, kroz kapilare i pukotine, prodre u unutrašnjost konstrukcije i dopre do slojeva čija je temperatura niža od temperature rošenja. Kako bi se izbjegla pojava kondenzata, treba ili spriječiti prodor pare u konstrukciju ugrađivanjem paronepropusne membrane (metalni listovi, bitumenska ljepenka s uloškom aluminijskih folija, različite trake na osnovi kaučuka, premazi na osnovi kaučuka i polivinil-klorida i sl.) ili omogućiti slobodno strujanje zraka ugradbom paroodvodnog sloja (šuplje opeke, rebrasta bitumenska ljepenka, ljepenka s krupnim donjim posipom i sl.).
Toplinski zaštitni sloj treba ugraditi na hladnoj strani stropne konstrukcije, a paronepropusni na toploj. Toplinski zaštitni slojevi mogu biti izvedeni u obliku suhog nasipa pijeska ili drugoga laganog usitnjenog materijala ili u obliku laganih namaza ili ploča: ploča plinobetona i pjenobetona, namaza od cementa, magnezita, sadre i sintetskih smola s laganim agregatima (troska, ekspandirana glina, granule perlita, piljevina i sl.), zatim u obliku ploča od sintetskih pjena na osnovi fenola i poliuretana, ploča i jastuka od mineralne ili staklene vune, ploča od trske i slame te od laganih ploča vlaknatica, iverica i pluta.

5. Pod u stambenim i radnim prostorijama mora biti topao, izveden od materijala koji od tijela dodirom ne odvodi previše topline. Podovi se dijele na tople, polutople, hladne i vrlo hladne podove.

6. Pod mora osigurati dovoljnu zvučnu izolaciju. Zvučna se izolacija postiže dovoljnom masom stropne konstrukcije, ugradbom plivajućeg poda ili izradbom ovješenog podgleda stropa koji treba biti što neovisniji o stropnoj konstrukciji. Armiranobetonski stropovi mase ≥350 kg/m2 zadovoljavaju s obzirom na zvučnu izolaciju. Smanjenje udarnog zvuka (topota) postiže se izradbom poda od elastičnih materijala (guma, linoleum, tekstilne i sintetske prevlake) koji upijaju zvuk, izradbom plivajućeg poda ili ulaganjem elastičnog sloja ispod završnog sloja. Plivajući se pod obično radi u obliku 3÷5 cm debeloga laganoarmiranoga betonskoga namaza koji je položen preko elastičnog sloja mineralne ili staklene vune ili sličnog materijala. Namaz mora biti odijeljen elastičnim slojem i od bočnih stijena i od donjih slojeva.

7. Pod se mora lagano čistiti, održavati i popravljati. Čišćenje i sredstva za čišćenje i održavanje ovise o materijalu od kojeg je pod te o svrsi prostorije. Neodržavanje ili pogrešno održavanje čest je uzrok brzom propadanju poda.

logo.png

REDAKCIJA PORTALA

E-mail

info@gradnja.org

Marketing

marketing@gradnja.org

Copyright 2007-2020 GRADNJA ORG; Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17