- pokrov slamom je vrlo kvalitetan i u smislu pokrivanja i u smislu termoizolacije, lijep je, ali je manje otporan na požar. Taj tradicionalni pokrov danas se kod nas malo koristi (više u inozemstvu, pogotovo u sjevernoj Europi) i nema mnogo zanatlija koji ga uopće znaju izvesti. Postavlja se tako da se snopovi slame vezuju za letve u horozontalnim redovima od strehe prema sljemenu sa preklopom, a nakon postave kose se izbočeni dijelovi srpom ili drugim alatom, tako da se dobije jednolična površina (ne vide se redovi). Ovi krovovi trebaju imati veće priklone. Ovaj bi se pokrov moglo češće koristiti uz primjenu nekog sredstva za povećanje otpora paljenja (pirofobna sredstva, proizvode ih građevinsko-kemijske industrije). Razmak letava je oko 40 cm, debljina pokrova oko 30 cm, upotrebljava se pšenična slama, ali se smatra boljom ražena.

- pokrov trskom javlja se rijetko samostalno. Ploče od prešane trske mogu se upotrijebiti kao dopunska zaštita (od insolacije) nekom drugom pokrovu, tako da se na njega polažu na letve paralelne sa nagibom, pri čemu se može ostvariti i ventilirani sloj (ne u smislu hladnog krova, nego u smislu umanjenja efekata insolacije na pokrov).

- pokrov dašćicama (šindrom) može biti izveden kao dvostruki i kao krunski. Dašćice su širine od 10-15 cm (eventualno 20 cm), a duljine 40-60 cm, mogu biti i utorene, profilirane i sl. Svaka se zabija najmanje sa po dva čavla, a preklop, ovisno o nagibu krova, iznosi 5-15 cm.

Od drugih neobrađenih materijala za pokrivanje krovova treba spomenuti i kalane kamene ploče (škriljac) iako se danas vrlo rijetko primjenjuje. Potrebna je daščana oplata kao podloga ovom pokrovu, na koju se često postavlja i bitumenska ljepenka. Ploče su vrlo tanke (oko 1 cm), a dimenzije su od 15-20/20-30 cm do 20-40/30-50 cm. Pribijaju se na daščanu oplatu sa po 2-3 pocinčana čavla, koji moraju biti prekriveni gornjom pločom. Sljeme se izvodi tako da krovna ploha izložena jačem nevremenu prelazi preko sljemena za 5-6 cm ili se pokriva limom ili salonitnim sljemenjacima.

Jednostruki pokrov škriljcem: ploče istog reda međusobno se prekrivaju 8 cm u smjeru udara vjetra, a gornji red prekriva donji za 8-12 cm. Nagib krova je minimalno 40°. Mjesta preklopa ploča u istom redu se horizontalno izmiču u sljedećim redovima, a same ploče mogu biti za nekoliko stupnjeva otklonjene o horizontale.

Dvostruki pokrov škriljcem: vrši se pravokutnim pločama iste veličine. Redovi se preklapaju tako da svaki treći preklapa prvi za još 8 cm. Svaka ploča pribija se u gornjoj trećini sa po dva pocinčana čavla. Svaki drugi red je izmaknut za pola širine ploče.

Dijagonalni (francuski) pokrov: vrši se u redovima koji se postavljaju pod kutem od 45° u odnosu na strehu. Ploče u istom redu, kao i redovi međusobno, preklapaju se za 7-10 cm (ovisno o nagibu krova). Ploče mobu biti i bez bočnih uglova.

Najčešći su pokrovi crijepom i to glinenim-paljenim. Međutim principi pokrivanja crijepom, bio on glinen, betonski ili stakleni, isti su: crijep se vješa na horizontalne letve koje su pribijene na roženice (rogove) ili oplatu. Letve na oplati (ili na betonskoj konstrukciji) mogu biti i tanje od uobičajenih 18/24-28 cm, ali ne ispod 14 cm. Istaknuti dijelovi krova oplaćuju se ne samo iz estetskih razloga nego i da vjetar ne bi podigao crijep (inače bi se morao vezati). Pocinčanom žicom vežu se i polovice crijepa uz bočne rubove krova (u svakom drugom redu).

Da bi se pristupilo pokrivanju crijepom trebaju biti prethodno izvedeni dimnjaci i eventualne druge dogradnje na krovu, te limarski radovi. Crijep se polaže u suho (češće) ili u mortu (djelomično ili potpuno). Sljemena se pokrivaju glatkim (preklop 7-8 cm) ili utorenim (preklop: prema utorima) sljemenjacima položenim u gusti mort (a rubovi preklopa se premazuju vapnenim mortom).

Uvale se pokrivaju limom, a crijep se reže koso (usporedno sa uvalom) i veže žicom tako da prekriva lim uvale za 10 cm. Ako se uvala izvodi samo iz crijepa mora biti zaobljena, a crijepovi se klinasto režu sa obje strane.

Prema načinu slaganja (postave) pokrov običnim crijepom može biti: jednostruk, dvostruk i krunski (zapravo varijanta dvostrukog pokrova), a utoreni crijep se slaže sukladno profilaciji (jednostruko i dvostruko).

Za jednostruki pokrov razmak letava (24/48 cm) je 23 cm (preko nagiba od 45°- 25 cm), a ispod sudarnih reški stavljaju se podlošci duljine razmaka letava,a širine 5-6 cm (od daščica lima ili ljepenke). Ovaj se pokrov koristi za prizemne objekte.

Za dvostruki pokrov se upotrebljavaju letve 28/48 cm, a osovinski razmak letava je 15,5 cm (ispod nagiba od 35°- 15 cm). Na svakoj letvi je zakačen po red crijepova, osim najdonjeg i najgornjeg koji su dvostruki.

Iste letve (za maksimalni razmak roženica od 1 m), ali na razmaku od 28/30 cm, se koriste i za krunski pokrov. Na svakoj su letvi po dva reda crijepova međusobno pomaknuta za pola širine crijepa tako da jedan red pokriva sudarnice drugog.

Utoreni vučeni crijep stavlja se na letve 28/48 mm na osovinskom razmaku od 30 (32) cm. Kod manje nagnutih krovova preklop crijepova iznosi 8-10 cm.

Za razliku od utorenog vučenog crijepa koji ima utore uz bočne bridove, utoreni tlačeni crijep ima profilaciju uz sva četiri brida. Maksimalna udaljenost letava je 33 cm, a određena je duljinom crijepa i profilacijom.

Žljebnjaci (kupe, kanalice) imaju oblik segmenta plašta krnjeg stošca tako da mogu ulaziti jedan u drugi. Postavljaju se u konkavne odnosno konveksne redove paralelne s nagibom krova, na beton, oplatu ili između letava (i na betonskoj podlozi), u suho ili u mort (i kod postave u suho moraju se marginalni redovi uz okap, sljeme i bokove položiti u mort). Ukoliko se pokrov žljebnjacima vrši na rogove, a ne na neku kontinuiranu površinu, postavljaju se na rogove najprije horizontalne sjekomične gredice 48/75 mm, na udaljenosti od cca 36 cm, a na ove tek letve 28/48 mm na udaljenosti od 19 cm, između kojih se polažu (najprije uvale!) žljebnjaci.

U novije doba se ova nešto složenija procedura zamjenjuje jednostavnom postavom žljebnjaka samo na hrptove podložnih specijalnih ploča od valovitog salonita (ovakav krov je estetski i termički bolji od samo salonitnog).

Pokrov betonskim crijepom obavlja se na sličan način kao sa utorenim glinenim crijepom. Udaljenost gredica na kojima leži crijep određuje se na temelju dimenzija crijepa i profilacija, a profil na temelju deklarirane težine crijepa (ako nije dan u tabelama onda se proračunava). Danas se betonski crijep radi i u minimalnim debljinama tako da je problem težine tog pokrova (nekad vrlo istaknut) znatno umanjen. Betonski crijep se isporučuje u raznim bojama i to ili naknadno bojan ili sa bojom u samoj betonskoj masi. Betonski crijep jednako dobro pokriva kao i glineni, a otporniji je na mehaničke impulse (prema potrebi je armiran).

Pokrov staklenim crijepom izvodi se samo djelomično tj. kada se u tavanski prostor želi pustiti svijetlo, a bez potrebe otvaranja. Stakleni crijep je jednako profiliran kao i osnovni sa kojim je izvršen pokrov i jednostavno ga zamjenjuje na određenim mjestima i u odgovarajućem broju.

Pokrov azbest-cementnim pločama (ravnim, profiliranim ili valovitim – salonit, eternit itd.) primjenjuje se za praktično sve vrste nagiba: od vrlo malih (15°), sa brtvljenjem, do vertikalnih.

Pokrov glatkim pločama (40x40 ili 40x20 cm, debljine 4-5 mm) vrši se na drvenoj oplati preko bitumenske ljepenke, a rijeđe preko letava. Sljeme i grebeni pokrivaju se posebnim fazonskim komadima, sljemenjacima koji se pričvršćuju pocinčanim kopčama na letvu uz međusobni preklop od 8 cm.

Jednostruki pokrov – kao kod škriljca

Dvostruki (engleski) pokrov izvodi se u horizontalnim (na pola širine ploče) izmaknutim redovima od okapa prema sljemenu tako da treći red preklapa prvi za 6-10 cm (ovisno o nagibu krova). Kod skroz vertikalnih ploha preklop može biti 5 cm. Redovi su u uzdužnom smjeru međusobno izmaknuti za pola širine ploče.

Dijagonalni (francuski) pokrov izvodi se kvadratičnim pločama (obično 40x40 cm) sa podrezanim bočnim uglovima. Redovi su pod priklonom od 45° u odnosu na strehu, a preklop ploča u jednom redu i redova međusobno iznosi od 6-10 cm. Za okapni i sljemeni red kao i za ... koriste se fazonski komadi.

Pokrov valovitim, ravnim i lučnim pločama izvodi se na horizontalnim drvenim gredicama ili na željeznoj ili betonskoj konstrukciji. Duljina ploča je 120 cm, pa se, uz preklop od 15 cm, ove gredice stavljaju na prosječnu osovinsku udaljenost od 105 cm (više za manji nagib, a manje za viši – 10-25 cm). Bočni preklopi ploča iznose ½,1 ili 1 ½ vala, a postavljaju se od smjera prevladavajućeg vjetra. Ploče se pričvršćuju pocinčanim vijcima koji su prilagođeni obliku konstrukcije. Kod drvene podkonstrukcije ploča prelazi gornju gredicu za 4-6 cm i učvršćuje je se kroz svrdlom probušene rupe na preklopu pocinčanim ( «Zeta») vijcima koji zahvaćaju obje ploče. Vijke treba i naknadno pritegnuti. Kod velikih krovnih površina preporuča se da se izvedu dilatacijski prekidi u oba smjera.

Pokrov manjim profiliranim azbest-cementnim pločama tipa «salonitka», «Kaštelanka» i dr.: pokrov se izvodi na gredice 5/8 cm ili na oplati preko letvi 76/24 mm, prema dimenzijama i obliku ploča. Treba se pridržavati uputa proizvođača.

Osim bitumenskim trakama i premazima za pokrivanje kosih krovova se koriste i polutvrde tanke ploče raznih geometrijskih oblika koje se postavljaju na daščanu oplatu pribijanjem tako da gornji red pokriva čavle u donjem. Osim toga od bitumenskih preparata izvode se i razne krute valovite ploče sa kojima se vrši pokrov kao sa valovitim salonitom. Ove ploče se često koriste i za hidroizolaciju u zemlji (od podzemne vlage).

Osim plastičnih kupola i svjetlosnih traka (koje su obrađene u posebnom poglavlju) za pokrivanje se koriste plastični proizvodi najčešće u vidu valovitih ploča. Ovaj se pokrov koristi i za cjelovito i za djelomično pokrivanje («Eral» i druge ploče). Način polaganja i pričvršćenja je sličan kao i kod valovitog salonita.

O limenim pokrovima bilo je već djelomično govora u limarskim radovima (pokrov ravnim i profiliranim limom i sendvič pločama). Osim toga za pokrivanje kosih krovova se koriste i manje limene ploče koje se postavljaju na oplatu ili letve, a zaštićene su emajlom ili bitumenskim preparatima.