Većina tipova pokrova, po materijalu i načinu, ima određene granične nagibe, unutar kojih se smiju primjeniti. Što je priklon krova manji to preklop pokrovnih elemenata mora biti veći, odnosno veća gustoća letava ili drugih oslonaca. U tom se smislu treba držati tehničkih uputa proizvođača pokrovnih elemenata koje su rezultat iskustva u primjeni i ispitivanja.
Kosi krov je najdulje upotrebljavani krov, od prve izgrađene ljudske nastambe po izlasku iz pećine, logičan je, lijep, tehnički sigurniji od ravnog, a i prostori u njemu (čak i kod starih krovova kod kojih nije postojala intencija korištenja tavana) mogu biti vrlo korisni. Neko vrijeme je vladalo uvjerenje da je samo ravni krov izraz suvremene industrijske civilizacije, međutim to nije točno jer se sve njene tekovine jednako uspješno mogu primjeniti i kod kosog krova. Na sreću, u praksi se kosi krov sve više koristi, čak i u recentnim arhitektonskim strujanjima (kosi krov je pozitivan detalj bez obzira na inače moguću eklektičku koncepciju cijele zgrade).
Za nekadašnje konstrukcije kosih krovova bila je karakteristična relativno velika gustoća drvenih elemenata koji su bili raspoređeni u tavanskom prostoru isključivo prema statičkoj funkciji (jer se druge nisu ni predviđale). Suvremeni kosi krovovi izvode se prilično rijetko iz drva, a i u tom slučaju znatno su pojednostavljeni, a češće se izvode iz betona na monolitan način ili iz prefabriciranih elemenata. ... tavanski prostori vrlo često koriste, toplinska izolacija i ostali fizikalni slojevi interpoliraju se neposredno pod samim pokrovom.
