-za parorasteretni sloj (za izjednačavanje tlaka od difuzne pare) koriste se: bitumenizirani perforirani (ili ne-) stakleni voal (JUS UM3.248) sa sitnim mineralnim posipom sa gornje strane i krupnijim (veličine zrnca preko 1,5 mm) sa donje; bitumenizirane ili bitumenske trake koje se točkasto lijepe na podlogu; valoviti impregnirani čvrsti kartoni i drugi trakasti proizvodi koji sa donje strane imaju mjestimično istake (zbog osiguranja distance, odnosno zvučnog sloja)
-za parozaporni sloj najbolje su aluminijske folije ljepljene bitumenskim preparatima; osim toga primjenjuju se i bitumenske trake sa uloškom od aluminijske folije. Debljina alu folija je od 0,08 do 0,2 mm ako su samostalne, a ako su kaširane, npr. na materijal za toplinsku izolaciju, mogu imati i druge debljine; mogu se koristiti i folije od umjetnih materijala, bitumenizirane ili ne, i odgovarajuća ljepila.
Za toplinske izolacije koriste se pjenoplasti (stiropor, poliuretan, porofen), ekspandirana pluta, mineralna i staklena vuna, ploče od prešane slame, trske, drvenih vlakana i otpadaka i drvene vune.
Za hidroizolacijske slojeve koriste se pretežno razni bitumenski preparati i trake:
- bitumenske trake sa uloškom od staklene tkanine ili voala i bitumenizirani stakleni voal
- bitumenske trake sa uloškom od sirovog krovnog kartona
- bitumenizirani krovni karton i bitumenom impregnirani krovni karton
- bitumenske trake od impregnirane jutene tkanine
- bitumenske trake sa uloškom od aluminijskih folija (btumenizirane alufolije)
- u nekim slučajevima mogu se za izolaciju ravnih krovova koristiti i razni sintetski preparati, trake i folije (poliizobutilenske, polikloroplenske i dr.), trake se međusobno vare ili lijepe prema uputi proizvođača.
Za zaštitu hidroizolacije uz tradicionalne načine sve se više koristi deblji nasip šljunka: 8-10 cm, dolje sitnije granulacije (do 15 mm) a gore krupnije, ili kulir ploče postavljene na gumene ili plastične uglovne čepove regulabilne visine. Pojedine vrste traka za završni sloj hidroizolacije sadrže alu ili sličnu reflektirajuću foliju tako da se posebna zaštita ne mora izvesti.
Premazi služe za povezivanje podloge sa sljedećim slojevima, a izvode se u debljinama od 0,1-3,0 mm, ovisno o upotrebljenom materijalu i svrsi. Oni penetriraju u podlogu i štite je od atmosferilija za vrijeme radova. Koriste se bitumenski preparati na bazi rastvarača i na bazi emulzije, a nanose se četkom ili štrcanjem. Sušenje traje
barem 12 sati. Prigodom pada temperature trebaju biti barem + 5°C (za organske rastvarače) odnosno + 10°C (za emulzije). Premazi se izvode (sa odgovarajućim materijalima) i za zaštitu hidroizolacije od insolacije.
Namazi bitumenskim materijalima se vrše u vruće ili u hladno, preko osnovnih premaza ili preko traka hidroizolacije. Temperatura zagrijavanja treba biti 80-100 °C iznad točke razmekšavanja.
Većina navedenih, za vodu, nepropusnih materijala nije naročito otporna na mehanička oštećenja i insolaciju pa se zbog toga hidroizolacija zaštićuje raznim pločama položenim u pijesak ili na posebne podmetače za prohodne krovove i kulirom odnosno šljunkom (prije oko 2 cm, a danas 6-7 cm) za neprohodne krovove.
