U Hrvatsku taj arhitektonski i građevinski trend tek ulazi (na mala vrata?) pa hrvatski znanstvenik zaposlen na njemačkom institutu za fiziku Max Planck u Munchenu, Ivo Derado, kaže da hrvatski arhitekti danas, u vrijeme treće industrijske revolucije, još uvijek grade skupe, reprezentativne zgrade iz doba kad su energetski resursi bili jeftini i u izobilju. Ipak, trend se neizbježno nameće i kod nas i samo je pitanje dana kad će postati sramotno napraviti nešto što ne spada u kategoriju „zelenog“.
Što je to što neku zgradu čini zelenom? Tko odlučuje o tome što može biti „zeleno“, a što ne? Koje uvjete treba ispunjavati zgrada da bi bila nazvana „zelenom? Koje su do(bro)biti „zelene“ gradnje? Mnogo pitanja, još više odgovora... Pa krenimo!
Eko arhitekturu i gradnju nikako ne možemo gledati kao skup pojedninačnih i nepovezanih otkrića i proizvoda. Ovaj način gradnje pretpostvlja upotrebu materijala koji ne štete okolišu, a koji osiguravaju kvalitetu i trajnost konstrukcije, ekološku prihvatljivost i ekonomsku isplativost građevine. Ovakav način gradnje svoje forme nalazi izvan tradicionalnih tehnologija i materijala, a temelji se na planiranju načina života koji će biti prihvatljiv budućim generacijama, koje će morati ponovo uspostaviti dublju i čvršću vezu s prirodnim okruženjem, jer izvori energije nisu vječni i čovječanstvo će uskoro (ako to nije trebalo učiniti već jučer) morati pronaći način da ponovo živi u skladu s prirodom ako želi opstati na Zemlji. Zelena gradnja, dakle, ne uključuje samo nove načine gradnje, već pretpostavlja i jedan drugačiji, „zeleni“ način života. Njome se: 1. smanjuje operativne troškove povećanjem produktivnosti i korištenjem manje vode i energije, 2. može poboljšati javno i zdravlje pojedinca zbog poboljšanje kvalitete zraka u zatvorenim prostorima, 3. može smanjiti štetne utjecaje na okoliš od strane korisnika građevine.
I koliko god to i danas nekome zvučalo smiješno i/ili nebitno, rast cijena i strah od nestanka prirodnih energenata natjerao je gotovo sve zapadne zemlje da počnu ozbiljno shvaćati prednosti zelene gradnje i uvrste ju u svoje zakonske regulative koje se tiču arhitekture i građevine. Osim, još uvijek nedovoljno definiranih, zakonskih odredbi, na širenje trenda zelene gradnje utječe i njegova isplativost i želja korisnika da svoj prostor učine što ugodnijim i zdravijim za rad i život.
Postoji mnoštvo nevladinih organizacija (one su možda i najvažnija karika u lancu određivanja „zelenosti“ nekog građevinskog i inog proizvoda) koje dodjeljuju različite certifikate zgradama izgrađenim na ekološkim principima, ovisno o njihovoj namjeni, funkciji i ispunjavanju uvjeta koje treba zadovoljiti.
Zelene građevine koriste energiju Sunce, vjetra, biomase i skupljaju kišnicu. Troše i do 60% manje energije nego građevine jednake velićine izgrađene tradicionalnim stilom gradnje i bez poštivanja zahtjeva prirode. Ove zgrade proizvode jako malo ugljikovog dioksida i prema nekim istraživanjima, kad bi sve poslovne zgrade u SAD-u bile izgrađene u maniri „zelene“ gradnje, emisija CO2 bi se smanjila do mjere da bi SAD same ispunjavale 70% zahtjeva sporazuma za smanjenjem emisije štetnih plinova iz Kyota.
U SAD-u, zemlji pioniru zelene gradnje, se pretpostavlja da će 2010. kroz tržište zelenih zgrada proći oko 60 milijardi dolara, što je mnogostruko više od 7 milijardi iz 2005. Tamo je također započeo trend prilagodbe tradicionalnih građevina zelenom trendu. Prije nekoliko mjeseci zgrada Merchandise Marta u Chichagu je „pozelenjena“ i nakon toga je dobila Srebrni LEED certifikat čime je postala ekološki najprihvatljivija, rekonstruirana poslovna zgrada u svijetu. U rekonstrukciju i pozelenjavanje Empire State Buildinga bit će uloženo više od 20 milijuna dolara. Empire State je trenutno jedna od energetski najneisplativijih zgrada u svijetu, a investitori se nadaju da će nakon rekonstrukcije smanjiti troškove energije i emitiranje štetnih tvari u okoliš. U Kaliforniji je izgrađena prva „eko“ garaža na svijetu. Garažu koja je dobila LEED certifikat dizajnirali su arhitekti iz ureda Moore Ruble Yudell.
U Francuskoj je prije gotovo četiri godine vrata otvorio Musee du quai Branly. Muzej je projektirao poznati arhitekt Jean Nouvel, a Gilles Clément i Patrick Blanc su doslovno ozelenili jedan od vanjskih zidova dimenzija 200 x 12 m. Ovakav koncept uređenja zidova nazvan je „živi zid“.
Doxford Solar Office u Velikoj Britaniji je bio prva zgrada s ugrađenim fotovoltičnim staklima i solarnom fasadom. Ova niskoenergetska zgrada s fasadom u potpunosti orijentiranom prema jugu bila je ugodno iznenađenje čak i u odnosu na projekte izrađene u SAD–u ili Kanadi, koje su daleko ispred europskih zemalja u promicanju i korištenju održive gradnje.
Trend održive gradnje došao je i u Hrvatsku pa se tako u narednih nekoliko godina planira gradnja nekoliko zelenih zgrada diljem zemlje.prva od njih će biti poslovni neboder na Vukovarskoj ulici u Zagrebu.
S estetske strane, zelena arhitektura mora pratiti filozofiju oblikovanja zgrade u skladu sa značajkama i resursima prirode na lokaciji na kojoj će se zgrada graditi.
Promocija zelene gradnje postala je mnogo više od obične ekološke kampanje. Građevine izgrađene na ekološkim principima širom svijeta uživaju u tržišnim prednostima koje obični projekti nemaju. Više nitko ne sumnja u njihovu isplativost i pitanje je trena kad će se i u cijelom svijetu početi „pozelenjavati“ tradicionalno napravljene zgrade i obiteljske kuće, sve u svrhu uštede, kako prirodnih energenata tako i sve teže stečenog novca.
