Zvučna izolacija

Buka (iznad stanovite razine) je za čovjeka neugodna i zdravstveno štetna. Intenzivnijom bukom smanjuje se radni učinak, onemogućava odmor (i san), povećava dekoncentraciju i nervnu napetost. Stupanj oštećenja zdravlja ovisi o vremenu djelovanja i razini buke. Ankete pokazuju da je broj stanara smetanih bukom susjeda vrlo velik (više od polovice anketiranih) i da je to veći što su zgrade kasnije izvođene. To znači da novogradnja ima slabiju zvučnu zaštitu od starijih zgrada. Obzirom na to da i danas postoje, čak i u širem spektru nego ranije, tehnička sredstva za izolaciju od buke i da je akustička znanost i teoretski i praktično riješila veliki broj pitanja tehnike zvučne izolacije – to znači da su aktualni akustički problemi u zgradarstvu u prvom redu posljedica nemarnosti i (ili) nepoznavanja nekih elementarnih tehničkih uvjeta za projektiranje (i naravno izvedbu zgrada).

 

Problem vanjske buke, koja je kao opasnost objektivnija od buke u zgradi, najjeftinije se može riješiti adekvatnom urbanističkom relacijom zgrada i prometnica ili drugih izvora buke. Također se i orijentacijom prostora ili drugim arhitektonskim intervencijama može utjecati na stupanj zvučne zaštite prostora u zgradama. U krajnjoj liniji treba obodne konstrukcije akustički adekvatno tretirati i dimenzionirati ih u tom smislu.

Prije razmatranja tehničkih sredstava za zvučnu zaštitu potrebno je u grubo sistematizirati vrste buke, odnosno načine njenog prenošenja. Razlikujemo dva tipa buke:

- udarna buka ili topot – prenosi se konstrukcijom (krutim medijem)

- prostorna buka – prenosi se zrakom (putem zračnih valova)

Izolacija se za svaki slučaj provodi specifično.

  1. da bi se spriječilo prenošenje topota konstrukcijom potrebno je na odgovarajućim mjestima izvesti dilatacije, odnosno interpolirati sloj za prigušenje tako da se kruta veza prekine. U slučaju tvrdih podova, ispod podloga se postavlja sloj nekog mekog materijala (također i između podloge i zida jer dilatacija treba biti konsekventna), kod strojeva se koriste razni podlošci, elastične veze ili plivajuća postolja itd. Način zaštite je najjednostavnije izraziti negacijom: ne smije se dopustiti kruta veza između izvora buke ili dijela konstrukcije po kojemu se vrši udaranje i ostalih dijelova konstrukcije.
  2. prostornu buku ponekad trebamo reducirati u samom prostoru u kojem nastaje ili (i) u susjednim prostorijama (onoj sa izvorom buke). U prvom slučaju, ako nije moguće eliminirati buku u samom izvoru buke, nastoji se naročitim reljefom ili obradom obodnih površina spriječiti refleksiju (jeku) i postići odgovarajući stupanj resorpcije zvuka. U ovu kategoriju zaštita ubrajaju se:

- reljefne ploče za oblogu zidnih i stropnih površina

- mekane ili perforirane ploče (metalne i iz drugih materijala uz eventualnu interpolaciju meke ispune)

- zvučna izolacija geometrijom prostora (npr. Koncertna dvorana V. L.)

- antiakustičke žbuke (koje mogu doprinijeti i zvučnoj izolaciji susjednih prostora).

Prolaz buke kroz obodne konstrukcije umanjuje se po principu povećanja njihove mase. Osim ovog načina, koji je često prilično nezgrapan, pa i neekonomičan, postoje i neke druge mogućnosti:

- komponiranje antiakustičkih višeslojnih pregrada

- oblaganje zidova odgovarajućim materijalima (pločama)

- lijepljenje antiakustičkih traka i presvlaka na one obodne konstrukcije koje zbog svoje male debljine vibriraju.

Obzirom da zvučno-izolacijska moć zida raste relativno sporo, povećanjem njegove mase nastoji se (obično asimetričnom) podjelom tog zida i interpolacijom nekog pogodnog materijala postići uz istu masu povoljnija akustička svojstva.

Kod obodnih konstrukcija koje sadržavaju vrata ili prozore, akustička izolacijska vrijednost cijele konstrukcije zavisi pretežno od akustičkih karakteristika prozora ili vratiju. Zbog toga treba paralelno poboljšavati i izolacijsku moć prozora, a ne samo zida i nastojati dimenzije otvora ostaviti na neophodnim minimuma.

Dobra toplinska izolacija nekog zida ne znači i dobru zvučnu izolaciju. Toplinska izolacija se postiže sa šupljikavim, laganim materijalima, a zvučna upravo obrnuto – masom. Betonski zid obložen pločama od mineralne vune ima dobru toplinsku izolaciju dok mu je zvučna jednaka onoj golog zida. Moguće je oblaganjem čak smanjiti vrijednost zvučne izolacije (zbog rezonancije). Primjer: ab zid debljine 20 cm, obostrano obložen heraklitom i žbukom zvučno izolacijski nije zadovoljio iako je za zvučnu pregradu među stanovima dovoljan zid već od 16 cm. Također vrijednost zvučne izolacije pregradnog zida između stanova mogu smanjiti na njega priključeni lagani pregradni zidovi unutar stana.

Zbog akustičkih razloga preporuča se i da težina «laganih», «visećih» i sl. fasada ne bude manja od 50 kg/m2.

Izolacija od udarne buke (topota):

- poliuretanska kaširana pjena u rolama od 1,5 m širine. Preklopi (u suho) od 10 cm.

- izolacijske ploče (za zvučnu – od topota i toplinsku izolaciju) od krutih pjenoplasta sa ugrađenim letvama za parketne podove (odnosno za «slijepe» podove). Letve ne smiju dodirivati zid – reška 1 cm.

- profilirane ploče iz neoprenskih elastomera u debljinama ~ 5 i 10 mm. Između križno postavljenih ovakvih ploča može se postaviti dopunski izolirajući sloj iz ekspandiranih pjenoplasta

- mrvljeni pluto u rasutom stanju ili ljepljeno na trake, npr. bitumanske

- elastične podloge, npr. florbit, sa bitumenom kao vezivom (patentirano).

Kuća tjedna

veljaca
veljaca
veljaca
veljaca
veljaca
veljaca
veljaca
veljaca

Video galerija tjedna