Viseće fasade

50-e godine prošlog stoljeća obilježene su pojavom i širokom primjenom tzv. laganih ili visećih fasada. Najpoznatiji je predstavnik ove škole Mies Van der Rohe, koji je izvršio veliki utjecaj na tadašnju arhitekturu i našao brojne sljedbenike (i kod nas).

 

Arhitektura Miesa uspoređivana je s Bachovom glazbom zbog svoje jasnoće, ljepote i jednostavnosti. Nju je međutim omogućila pojava ekstrudiranih aluminijskih profila i višeslojnog stakla uz djelomično zanemarivanje energetskih nepogodnosti koje uostalom tada nisu bile istaknute kao problem. Danas se ovaj način fasadne obrade primjenjuje nešto rjeđe naročito zbog potrebe štednje energije, međutim usavršeni tehnički detalji otvaraju mogućnost jednostavne izvedbe jednostavnih fasada čija je «grafika» portala jedan od simbola monumentalnog eklektičnog arhitektonskog izraza (posmodernog). Čini se da u toj tendenciji ima elemenata parafraze Miesovog razdoblja.

U Zagrebu je u zadnje vrijeme izvedeno nekoliko zgrada s laganim fasadama (Elektra, Vončinina, Dubrovnik i INA u Šubićevoj) od kojih je samo kod jedne ( INA) uopće tretirana energetska problematika u svijetlu novih propisa.

Ove su zgrade dobile veliki publicitet jer su uglavnom lijepe ali i netipične (za sredinu, naročito iz gospodarskih aspekata).

Kod svih ovih zgrada (osim INE) cijelokupna su pročelja ostakljena alu-staklom u odgovarajućoj aluminijskoj konstrukciji. Zgrada INE ima u profilu masivne, dobro izolirane parapete koji su samo izvana obloženi staklom. Oko 50% prozora je fiksno ustakljeno. Primjenjeno je troslojno izo staklo i metalni profili bez toplinskih mostova.

Načina konstrukcije ovih prozora ima više. U prvom razdoblju koristili su se obostrano različito profilirani okovi koji su se međusobno direktno spajali.

Jedan od načina jest da su se okviri oslanjali na posebna čelična konzolna sidra učvršćena u stropnoj konstrukciji. Kod velikih površina pročelja dolazi do termičkih dilatacija tako da spojevi moraju biti elastično koncipirani – ovo dilatiranje iznosi približno nešto više od +/- 1% odgovarajuće duljine pročelja.

Drugi je način da se na fasadi uspostavi niz ili roštilja nosivih profila u koji se onda umeću prozori s okvirom, parapeti ili uopće elementi ispune. Obično su ti profili vertikale koje se vide na fasadi u svakom ili svakom drugom spoju.

Danas se nosivi profili izrađuju u raznim duljinama uz istu širinu tako da se mogu primjeniti za razna apliciranja. Tako su profilirani da se u njih može direktno ugraditi staklo (za fiksno ustaklnjenje), doprozornik ili element ispune.

Čest  je slučaj da su parapeti betonski izolirani izvana i zaštićeni aluminijskim limom iste obrade kao i formalne lizene koje pokrivaju konstruktivni dio.

Kuća tjedna

veljaca
veljaca
veljaca
veljaca
veljaca
veljaca
veljaca
veljaca

Video galerija tjedna