Izvedba nezidane pregrade

Pregradni zidovi unutar stana, slično pregradnim zidovima između stanova i prema komunikacijama, trebaju ispunjavati niz uvjeta u smislu trajnosti, zvučne izolacije, ugodnosti na dodir,obradivosti, jednostavnosti izvedbe, povoljnosti cijene i sl. koji su međusobno katkad kontradiktorni. U najnovije doba postavljaju se i uvjeti mobilnosti u smislu fleksibilnosti stanovanja kao i mogućnosti jednostavnog vođenja instalacija (kroz same pregrade u bilo kojoj varijanti izvedbe).
U smislu konačne (uporabne) kvalitete čini se najboljim zid od pune opeke obostrano žbukan, u debljinama 7 ili 12 cm (varijanta sa šupljom opekom povoljnija je u težinskom smislu, a ne u kvalitativnom). Nedostatak ovog načina izvedbe je tehnološke prirode: višekatni mokri postupak i potreba angažiranja kvalificiranih zidara. Kvalitativno blizak, ali tehnološki nešto povoljniji način je izvedba ab pregrada, debljine 5-7 cm unutar i 14 ili više cm između stanova, u monolitnoj ili montažnoj varijanti. Betonske pregrade se pokatkad trebaju žbukati, u slučaju uporabe manje kvalitetne oplate, ali češće su betonske površine naročito one prefabricirane, tako kvalitetne da se mogu direktno finalizirati. Montažna varijanta izvedbe (kojoj se teži) ima teškoća u smislu fiksiranja pregrada i fuga između montažne pregrade i konstrukcije. Osim toga obično je ili vrlo velik asortiman pregrada ili je zbog prethodne redukcije boja, tipova otežano projektiranje.

Zbog ovih razloga često se primjenjuju pregrade od papira: blokova male debljine ali velikih dimenzija ili panela u punoj visini prostorije ( šupljih ili punih, profiliranih ili ravnih bočnica) koje ne treba žbukati, ali ih ipak treba na zidarski način ugrađivati. U ovu kategoriju pregrada ulaze i one zidane od blokova ili montirane iz panela od laganih betona (siporex, ytong) kod kojih je potrebna vrlo jednostavna zidarska obrada (u ovu kategoriju ulaze i prefabrikati, paneli za pregradne zidove “složeni“ od glinenih elemenata-šupljih opeka).

Uz jednostavniju ugradivost nedostatak je ovih pregrada snižena zvučna izolacija i manja čvrstoća (pa time često i trajnost). Daljnja simplifikacija izvedbe (ali nažalost i daljnje pogoršavanje fizikalnih svojstava pregrada) je potpuno suha izvedba pregrada («nezidanih») koja se danas često prakticira u nekoliko varijanti:

- metalni okvir sa oblogom pločama te gips-kartona, salonitom, ivericama ili sličnim materijalima

- drveni okvir sa oblogom pločama od gips-kartona, iverice i sl. (organske čestice vezane mineralnim vezivima)
- drveni ili (češće) metalni okviri sa oblogom odnosno ispunom elementima iz plastike ili metala ili kombiniranim u vidu sendvića

Arhitektonskim rješenjem stana moguće je znatno utjecati na količinu pregradnih zidova, skroz do njihove potpune eliminacije: ukoliko se na zgodno mjesto u stanu postavi prefabricirana kupaonica (na primjer), pregrade između soba mogu se izvesti i sa ugrađenim ormarima, tako da je količina «čistih» pregrada svedena na minimum (u ovom smislu potrebno je također vrlo pažljivo izabrati i konstruktivne raspone).

Osim razlike u konstrukciji i sastavu, nezidane se pregrade razlikuju i po sustavu pričvršćenja.

Sistem za razupiranje koji se maskira pokrovnim letvama (iz metala, plasike ili drva). Plastične pokrovne letve u kojima se mogu voditi instalacije. Na ovaj se način elementi uklješte između stropa i poda (samo sa jedne strane se vrši razupiranje, obično sa strane stropa). Finalna podna površina može biti već prethodno izvedena. Umjesto drvenog okvira često se primjenjuju metalni profili (iz hladno savijenih limova).

Na ovaj način se najprije postave sami metalni okviri i fiksna razupora od stropa, a naknadno se montira obloga od gips-kartona, iverice ili dr. fuge se pokrivaju odgovarajućim letvama za pokrivanje. Metalni okviri se obično sastoje od različitih horizontalnih i vertikalnih profila, tako da mogu ulaziti jedni u druge. U ovom je slučaju obloga učvršćena sa metalnim profilima.

Spajanje električnih instalacija na ove pregrade vrlo je jednostavno i vrši se putem razvodne kutije ugrađene u strop prigodom betoniranja zajedno sa plastičnim (savitljivim) cijevima za provedbu instalacija.

U debljini zvučne izolacije ugrade se cijevi ili sandučasti profili za vertikalno vođenje instalacija. Ove cijevi mogu biti i djelovi okvirne konstrukcije pregrade. Kod nas ovaj način još nije dopušten.

Jedna od poznatijih tvtki kod nas za proizvodnju gips-kartonskih ploča jest Dalmacijacement. Isporučuje sve elemente ili prema potrebi samo izradi pregrade sa metalnom konstrukcijom obložene gips-kartonskim pločama prema njemačkom vrlo poznatom sustavu KNAUF. Prednosti ovog načina rada (koji se primjenjuje kod velikog broja novoizgradnji i u Zagrebu) su: minimalno vrijeme izrade, čistoća rada, suhi postupak, jednostavnost izvedbe nadsvjetla, slijepi dovratnici nisu potrebni, minimalne debljine doprinose odnosu površina netto:brutto, mala težina koja opterećuje stropne ploče omogućava naknadna pregradnja (fleksibilnost), otpornost na potres. Nedostaci su: cijena po jedinici površine ista kao i kod kvalitativno vrijednijih zidova, zvučna izolacija niža kao i opća mehanička otpornost a time i trajnost, netopivost na vodu, nemogućnost vješanja težih predmeta (bez prethodnog ojačanja), niska toplinska akumulativnost.

Postupak postave:

Trasirati na pod, zidove i strop poziciju zida. Na granične «U» profile (prema obodnim konstrukcijama) postaviti brtvene trake ili kit i zatim ih učvrstiti na zacrtane pozicije upucavanjem ili vijcima sa plastičnim umecima na razmaku od 80 cm. Nakon toga umeću se vertikalni «c» profili na osovinski razmak 62.5 cm osim kod otvora. Slijedi ugradba gips kartonskih ploča sa jedne strane, uklapanje instalacije, mineralne vune i zatvaranje pregrade montažom ploča sa druge strane (uvijanje vijcima za lim na razmak od 25cm). Fuge se bandažiraju trakom i ispunjačem te fino poravnaju. «U» horizontalni, odnosno «c» vertikalni profili su širine 55,75 ili 100mm (prema željenoj debljini zida, visine 40 (horiz.) odnosno 50 (vert.) mm i debljine lima 0.7mm.

Dvostruke ploče postavljaju se sa izmaknutim reškama (na svaku drugu vertikalu).

Osim dvostruke obloge mogu se udvostručiti i sami «U» ili «c» profili čime se dobijaju i dvostruke debljine zidova.

U dvostrukom zidu može se postaviti mineralna vuna i samo jednostruko. Gipskartonske ploče su debljine 12.5 mm, a širine125 cm, visina je i do 5 m.

Vertikalni «c» profili ulaze u horizontalne «U» profile. Svi su obodni profili na dva mjesta brtvljeni. Umjesto metalnih profila mogu se koristiti i drvene letve. Za ugradbu vrata umeću se i «c» profili drvene (samo grubo obrađene) letve.

Montaža dovratnika uvijanjem u umetnute letve (drvena i metalna varijanta).

Gipskartonske ploče mogu se koristiti i za finalnu obradu zidanih konstrukcija: ljepljenjem ploča na zid pomoću gipsanih “marka“ ili samoljepljenjem u (prethodno fiksirane) letve.

Izvedba zidova slične strukture moguće je i bez metalne konstrukcije: dvije međusobno sljepljene gipskartonske ploče putem kartonskog saća (ukupna debljina 35-100mm). Jednostavnim udubljenjem saća za nekoliko cm (sa profiliranim alatom) stvara se prostor za umetanje drvenih letava (za spajanje).

 

Posebnu kategoriju nezidanih pregrada čine i one (relativno vrlo skupe) kojima je vidljiva metalna (najčešće aluminijska) konstrukcija, a ispuna drvenim furnirom, plastificiranim i bojanim pločama uložena u posebne utore (kao uklada, jednostavna ili dvostruka). Rjeđe su potpuno drvene pregrade – zbog protupožarnih propisa.

Danas se vrlo često ( ali više za obradu fasada) koriste i tzv „alu-paneli“ koji imaju oba lica iz aluminijskog lima obrađenog na razne načine, a unutrašnjost panela je kruta poliuretanska pjena. 

 

 


Kuća tjedna

veljaca
veljaca
veljaca
veljaca
veljaca
veljaca
veljaca
veljaca

Video galerija tjedna